Premijera Andreja Plenkovića mediji, naročito lijevo liberalni, kuju u zvijezde, te mu nerijetko olako prelaze preko afera i neugodnih činjenica. Plenkovića se tako često prikazuje kao čovjeka koji će “pacificirati i civilizirati HDZ”, pretvoriti ga u lijevo-liberalnu, proimigrantsku, pro-choice, pro-gay, i u osnovi antirkšćansku, globalističku i elitističku, a samo nominalno demokršćansku, pučku i nacionalnu stranku.
Sam Plenković je često borbu protiv korupcije isticao kao jedan od strateških ciljeva HDZ-a. No njegova koalicija nije bez razloga dobila naziv “Trgovačka”: U njoj su se našli brojni ljudi za kojima se vuku afere. Istovremeno, u javnost bi lako procurile kompromitirajuće fotografije HDZ-ovaca koji bi se, primjerice, suprotstavili Istanbulskoj, poput Franje Lucića čije su fotografije s ljubavnicom brzo našle put do medija kad je zasmetao Plenkoviću. HDZ se, reklo bi se, bori protiv korupcije – samo onda i onoliko koliko to Plenkoviću odgovara.
Uskok nije smio dirati Bandića dok je koalirao s HDZ-om, HDZ na čelu javne televizije drži osobu koja nosi mito Bandiću, HDZ drži ministre i državne tajnike upletene u afere… Tako Plenković “iskorjenjuje korupciju”.
Šef Carine nosio je torbe novca predsjedniku Vlade, saborski zastupnik nosio je novac u kutijama tom istom premijeru, glavni tajnik HDZ-a nosio je u torbi crni novac za izbore koji je onda sakrio u stranački sef, poduzetnik je nosio u vreći novac direktoru državne tvrtke koji je potom milijune držao u gepeku auta, državna tajnica primila je novac u svojoj kući, a sada vidimo i da je ravnatelj javne televizije nosio novac zagrebačkom gradonačelniku.
“Nastavit ćemo s iskorjenjivanjem korupcije”, izjavio je nedavno premijer Andrej Plenković, komentirajući Uskokova uhićenja u Zagrebu i gradskoj upravi.
Kako je to Plenković dosad iskorjenjivao korupciju? Tako da je četiri godine vladao Zagrebom u koaliciji s gradonačelnikom i strankom koja je namještala natječaje, poslove, aranžmane i nosila novac u torbama. I u te četiri godine Uskok nije smio učiniti ništa, premda je još prošloga lipnja otkrio da je Kazimir Bačić nosio 50 tisuća eura mita na ruke Milanu Bandiću.
Nema više Bandića, nema više koalicije, ali ima hapšenja.
Nekada je Uskok hvatao političke mrtvace, a sada hvata one prave.
Ukorjenjivanje korupcije
I kako je još Plenković iskorjenjivao korupciju? Tako da je na čelu Hrvatske radiotelevizije držao ravnatelja preraskošne imovinske kartice, osobu koja je ulazila u poslovne aranžmane izvan HRT-a i koja je nosila novac u torbi Bandiću.
Kako još? Tako što je Josipu Rimac držao na mjestu državne tajnice u ministarstvu. Tako što je na čelu Janafa držao Dragana Kovačevića. Tako što je pet godina mandata proveo u obrani, a potom i smjenjivanju, desetine ministara i stranačkih ljudi.
Ako se to zove iskorjivanje korupcije, najbolje bi bilo da se s time napokon prestane. Bilo je previše.
I zapravo, što se Hrvatska više bori protiv korupcije, ona je raširenija i prihvatljivija.
Uskok nije taknuo Bandića i njegovu hobotnicu dok je ovaj bio u savezu s HDZ-om. Kakvo je to “iskorjenjivanje korupcije”?
Korupcija je dio kulture u državi HDZ-a i njegovih partnera.
A iskorjenjuje se samo kad taj partner umre, odstupi s dužnosti ili postane smetnja u stranačkim obračunima.
Nema tu nikakvog “iskorjenjivanja” korupcije, već njezina normaliziranja i nekontroliranog širenja.
Jedna stvar je, međutim, i dalje nejasna. Ako je USKOK početkom lipnja imao dokaz o primopredaji novca, ako je doista Bačić od Lončarića u pogrebnom poduzeću pokupio novac i odnio ih u Gračanku, ako su “bube” u gradonačelnikovu autu doista registrirale koruptivne dogovore, zašto, pobogu, odmah nisu uhitili Bandića?
Je li odgoda uhićenja bila diktirana čvrstim pravosudnim razlozima? Ili je iza svega ipak stajao mig politike koja Bandića nije htjela u zatvoru kada je on bio na vrhuncu moći. A ona o njemu ovisila.
Bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, kojoj su mnogi u njezinoj bivšoj stranci zamjerili što nije spriječila da DORH istražuje ministre i diže optužnicu protiv HDZ-a, nije željela nagađati je li politika u Bandićevu slučaju izvršila pritisak na pravosuđe. Umjesto toga, prema njezinim riječima, treba se držati činjenica.
– A činjenice su sljedeće. Istražitelji su nepobitno dobili dokaze o još jednom koruptivnom kraku u Zagrebu. U to je doba Milan Bandić bio u koaliciji s vladajućom strankom, i u toj koaliciji je bio ključan faktor. On je podebljavao tanku većinu prikupljajući prebjege i prevarante iz drugih stranaka ljevice. On je bio ključar Banskih dvora, a njegove aktivnosti u Gradu Zagrebu podržavala je vladajuća stranka – navodi Jadranka Kosor.
I bez ovih novih saznanja jako se dobro, podsjeća bivša premijerka, znalo da je Bandić bio višestruki uskočki optuženik. Unatoč tome, on je bio cijenjeni član vladajuće većine.
– To je bilo potpuno neprihvatljivo. Kao uskočki optuženik i pritvorenik Bandića su optužili DORH, odnosno USKOK. A to su institucije predstavnici države koji tu istu državu štite od kriminala i kriminalaca. Za svakog premijera bi bilo neprihvatljivo da mu netko koga je državno tijelo optužilo bude saveznik u održavanju parlamentarne većine – ocjenjuje Jadranka Kosor.
Nije Bandić jedini koji je, prema njezinu mišljenju, u čitavoj priči sporan.
Plenković, Kolinda i zatvorski kolači
– Sada se vidi da se u tom konglomeratu užasa nepobitno našao i glavni ravnatelj HRT-a, osoba koju bira parlamentarna većina u Saboru. Smatrala sam da je njega trebalo smijeniti još puno ranije, kada nije reagirao na teške optužbe za seksualno uznemiravanje i kada je počeo progoniti vlastite novinare – ističe Kosor.
Kamo god krenuli u ovoj priči, naglašava ona, dolazimo do onog koji je čvrsto podržavao te ljude. A to je, prema njezinu sudu, premijer Plenković.
– Sve je zaokružila bivša predsjednica Republike koja je višestrukom uskočkom optuženiku pjevala na rođendanu, obećavši da će mu u zatvor nositi kolače. To je potpuno skandalozna izjava, no unatoč tome ona je bila vrla kandidatkinja vladajuće stranke na predsjedničkim izborima.
Da se takvo što dogodilo tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, da sam ja kao premijerka održavala parlamentarnu većinu glasovima višestrukog uskočkog optuženika, mi ne bismo zatvorili poglavlje 23 – zaključuje Jadranka Kosor.
Martina Dalić,Saucha, HNS i ostali
Vlada mora odgovoriti na sljedeća pitanja: tko je iz Vlade odgovoran za štetu od 2,2 milijarde kuna nastalih u aferi Krš-Pađene, tko je iz HDZ-a ili SDP-a odgovoran za štetu u aferi Uljanik od 5,5 milijarde kuna, tko je odgovoran što je u aferi Borg na privatnim računima završilo 920 milijuna kuna poreznih obveznika, tko štiti Emila Tedeschija u „iživljavanju” na građanima Hvara i vjerojatnoj utaji poreza, te zašto dosad nitko nije odgovarao u aferi Janaf.
Predvodnicu kriminalne skupine Borg Martinu Dalić Plenković je imenovao za predsjednicu uprave Podravke. Njezine nekažnjene rabote u skupini Borg sada se nagrađuju. Suprug Martine Dalić je istovremeno član Uprave INE, u ime Vlade. Ima li ova Vlada mjere u svojim antieuropskim, korupcionaškim I nepotističkim eskapadama?!
No ono što najviše pada u oči, čak više nego tradicionalna korupcija unutar samog HDZ-a, su koalicijski partneri HDZ-a koji su Plenkoviću omogućili da preživi prekid koalicije s Mostom, a to su ljudi kojima je nerijetko mjesto u Remetincu, ne na Trgu sv. Marka. Nije teško pretpostaviti da su neki od njih, u zamjenu od kaznenog progona koji im je prijetio, pristali dizati ruku za HDZ dok god je potrebno.
Prisjetimo se zastupnika Tomislava Sauche, bivšeg predstojnika Milanovićevog ureda koji je, nakon što je godinama gradio karijeru u SDP-u i nakon što je protiv njega dignuta optužnica kojom ga se sumnjiči da je pomoću falsificiranih putnih naloga ukrao pola milijuna kuna, otkrio da mu je vladajući HDZ prirastao srcu više nego SDP.
Pored pojedinaca koji su pristupili klubu HDZ-a nakon što su iz raznih razloga otpali iz svojih matičnih stranaka, a za koje se pretpostavlja da su kupljeni ovim ili onim povlasticama i beneficijama, tu su i cijele stranke, poput HNS-a, koji je na glasu kao stranka koja je imala više direktora javnih poduzeća nego birača, i više optuženih za korupciju otkad je neovisne Hrvatske nego HDZ i SDP zajedno.
Od tajnika stranke Srećka Ferenčaka i afere Nanbudo, preko Radimira Čačića koji je pokušao zataškati nesreću s dvoje mrtvih u Mađarskoj, do Andree Zlatar Violić i Berislava Šipuša koji su peglali službene kartice u privatne svrhe kao ministri u Milanovićevoj vladi, ili bivšeg dubrovačkog gradonačelnika Vlahušića koji također ima pravomoćnu presudu za korupciju, HNS je iznjedrio bezbrojne korumpirane kadrove.
Koalicijski partner Vrdoljak i njegove afere
Ključni Plenkovićev koalicijski partner u rušenju Most-a Vrdoljak je osoba za kojom se vuku brojne afere, od sumnje na pogodovanje kod ugradnje razdjelnika za koje se kasnije ispostavilo da uopće nisu obavezni do prijetnji Hrvoju Perhariću, članu Uprave Nuklearne elektrane Krško, koji ga je optužio da mu je prijetio ako odbije dati ostavku jer je namjeravao na njegovu poziciju dovesti Dragana Marčinka, bivšeg direktora kutinske Petrokemije koji za to, zbog pomanjkanja iskustva u sektoru nuklearne energije, nije ispunjavao zakonske uvjete.
Prema navodima iz optužnice Vrdoljak se 15. studenog 2015. godine u večernjim satima čuo s Perharićem, a u tom je razgovoru tadašnji ministar inzistirao na Perharićevom podnošenju ostavke te mu je poručio da se više ne smije pojavljivati na poslu, a ako to učiniti prijavit će ga Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova i USKOK-u.
Samo nabrajanje Vrdoljakovih afera, kao i svih ostalih afera od kada Plenković “vedri i oblači” Hrvatskom, bi prešlo okvire ovog teksta, no kad se govori o Plenkovićevoj borbi protiv korupcije, još jednom je bitno spomenuti koaliciju koju je bio sklopio na razini grada Zagreba s Milanom Bandićem, a koja je funkcionirala po sličnom principu kao i ona na državnoj razini – temelji se na kupovini zastupnika, a ne na rezultatima izbora, o čemu je najbolje svjedočanstvo bilo izglasavanje gradskog proračuna za sljedeću godinu, koje je prošlo zahvaljujući “čudesnom” preokretu kod dvojice gradskih zastupnika iz inače oporbenih HSLS-a i HSS-a.
Sve u svemu, može se zaključiti da se Plenković žestoko bori protiv korupcije samo kad mu je to izgovor da smijeni nekog kog se iz nekog drugog razloga želi riješiti, dok ona ni njemu – a, na žalost, niti dijelu medija koji ga podržavaju – ne predstavlja problem kakav bi predstavljala da Vladu vodi netko drugi.
