Politička kalkulacija, simboli i biračko tijelo: što se zapravo događa iza Thompsonova nastupa
Politička dinamika koja se razvila oko nastupa Marko Perković Thompson na dočeku hrvatskih rukometaša otvorila je pitanje stvarnih motiva i posljedica poteza vodećih aktera na hrvatskoj političkoj sceni. Na površini, riječ je o kulturnom i svjetonazorskom prijeporu; ispod nje, o hladnoj političkoj kalkulaciji.
Zabrana nastupa, koju je u Zagrebu proveo Tomislav Tomašević, paradoksalno je omogućila **Andrej Plenković**u da se pozicionira kao „razumni posrednik“ i zaštitnik konzervativnog dijela javnosti. Dopuštanjem Thompsonova nastupa na dočeku, premijer je prema dijelu desnog biračkog tijela poslao poruku tolerancije i otvorenosti, istodobno zadržavajući distancu dovoljnu da ne izgubi potporu birača desnog centra.
Ciljana poruka desnici, ignoriranje ljevice
Važno je razumjeti da Plenković pritom ne traži potporu ljevice. Ona mu ionako nije temeljno biračko uporište. Ključ je u biračima koji su na prošlim izborima dali glas Domovinskom pokretu i drugim suverenističkim opcijama. Bez dijela tog biračkog tijela, matematička kombinacija u kojoj Možemo i Socijaldemokratska partija Hrvatske sudjeluju u formiranju vlasti postaje realna opcija. Upravo zato je podrška Thompsonu „u rukavicama“ – dovoljno vidljiva da privuče desnije birače, ali dovoljno suzdržana da ne izazove otpor centra.
Retorika nasuprot stvarnoj politici
Dio antiglobalistički orijentirane javnosti u tom potezu vidi znak promjene smjera. Međutim, takvo čitanje zanemaruje širu sliku. Paralelno s domaćom retorikom, Plenković nastavlja intenzivnu suradnju s ključnim akterima europske politike, uključujući Friedricha Merza i Ursulu von der Leyen. U tom smislu, strateški okvir ostaje nepromijenjen: europska integracija i tehnokratski pristup upravljanju ostaju temelj Vladine politike.
Manje zlo ili stvarna alternativa?
Često se čuje argument da je Plenković „manje zlo“ u odnosu na alternativu. No, takav pristup ne nudi dugoročno rješenje za birače koji se protive globalističkim politikama i žele suverenistički iskorak. Premijer, koliko god vješto balansirao simbolima, ne može biti prvi izbor onima koji traže temeljitu promjenu smjera.
Poruka s terena: principi i ustrajnost
U tom kontekstu vrijedi podsjetiti na poruku koju su poslali hrvatski rukometaši. Ustrajnost na vlastitim principima i odbijanje kompromisa oko temeljnih vrijednosti pokazali su da se ciljevi mogu ostvariti bez političkih kalkulacija. To je podsjetnik da promjene ne dolaze same od sebe i da vlast, u konačnici, odražava stanje u društvu.
Politika sama po sebi neće „spasiti“ društvo. Promjena počinje od građana – njihovih stavova, aktivnog sudjelovanja i spremnosti da vlast drže odgovornom. Tek kada društvo postavi jasne zahtjeve i pokaže odlučnost, svaka će vlast biti prisiljena djelovati u interesu onih koje predstavlja. Pasivnost, s druge strane, ostavlja prostor da se odluke donose bez stvarne kontrole javnosti.
