Izbor uredništva

Jesmo li postali civilizacija duhovnih mrtvaca?

Gdje su nestali ljudi s duhovnom snagom koja im je jačala i um i tijelo te ih osposobljavala za
žrtvu? Gdje su nestali ljudi s idealima, vjerom u dobro, u ljude i vjerom u sebe? Gdje su nestali ljudi od riječi, bistrih pogleda i jasnih ciljeva? Jesu li nestali ili su umrli prije smrti? Je li čojstvo toliko retrogradan pojam da ga više i ne podnosimo kao takvog? Jesmo li uopće više ljudi ili smo samo sjene naših predaka?

Piše:Ante Horvat

Podnaslov ovoga članka je postavio puno pitanja koja se nažalost nameću i nemoguće ih je u današnje vrijeme mimoići. Hodajući okolo možemo primijetiti naše susjede, poznanike,
sumještane, radne kolege, i ostale ljude koji sve manje sliče na uspravne, dobronamjerne,
nesalomljive i hrabre ljude, a sve više na ljude praznih pogleda, uplašenih za osobnu
egzistenciju, pognutih glava i savijenih kralježnica.

Što nam se to dogodilo? Što smo to sebi
učinili da smo se doveli u ovo stanje?
Teško je točno definirati ključni problem ovog stanja malodušja našeg društva pa tako i
pojedinaca u njemu, ali je vrlo vjerojatno da smo se (ne)svjesno odlučili živjeti laž, koja je
sama po sebi dijabolična i razarajuća. Ta laž je prečica i ona donosi brz i trenutan uspjeh i
zadovoljstvo. Međutim, lažne vrijednosti su kratkotrajne s katastrofalnim dugoročnim
posljedicama, a istinite vrijednosti su svevremenske. Ako se osvrnemo na prošlu dekadu vidjet ćemo da smo se čvrsto uhvatili lažnih vrijednosti, a da nam ova dekada ispostavlja masne račune.

S informacijskom tehnologijom koja nam je dana u ruke stekli smo neke nove
(nevjerojatne) mogućnosti. Skoro sve nam je dostupno. Učinilo nas je samodostatnima i
malim bogovima. Nitko nam i ništa ne treba. Sve znamo i možemo i drugi pored tebe je
ustvari nitko, ili čak onaj koji smeta, tj. nužno zlo. Sve skupa nas je to psihološki promijenilo.
Sve više sličimo na društva narcisoidnih pojedinaca usmjerenih ka zadovoljavanju svojih ega koja je nemoguće zadovoljiti, jer kao takvi smo izgubili sposobnost voljeti, prije svega sebe.
Stoga, u srži ovoga problema najvjerojatnije stoji življeni nemoral koji nužno dovodi do
manjka sposobnosti empatije. Toliko raširen nedostatak empatije je doveo do odnosa u
kojem pojedinci mrze sami sebe i sve oko sebe smatraju prijetnjom. Ovo napisano ne zvuči
lijepo, al’ je nemoguće ne primijetiti da u velikoj mjeri živimo u takvom društvu. Informacijske
tehnologije su značajno doprinijele ovome stanju jer su baš preko njih plasirane bezbrojne
laži – laži o tome što vrijedi i kako treba živjeti.
Laž je da treba biti uspješan da bi bio vrijedan života. Laž je da trebaš prodati dušu da bi
kupio budućnost. Laž je da te materijalna imovina određuje i da ti daje status koji zaslužuješ.
Laž je da je čovjek čovjeku vuk. Laž je da ako ti nekoga ne iskoristiš – netko će tebe. Laž je da
moraš biti izvrstan da ne bi bio gubitnik. Laž je da poštenje nije u modi. Laž je kad ti kažu-
”džaba ti se truditi kad nemaš vezu”. Laž je da ne možeš. Laž je kad si dobar da ustvari nisi
dovoljno dobar. Laž je da laž bolja od istine. Laž je da te/nas ne lažu. Slagali su nas i lažu, a mi
povjerovali i vjerujemo!

U tom vrtlogu laži i nemorala smo se izgubili. Izgubili smo ono po čemu smo posebni na ovoj
zemlji – a to je ljudskost.
Naše vrijeme na zemlji je ograničeno. Stvaramo za buduće generacije, kao što je stvarala i
generacija prije nas. Na našoj generaciji je teško breme svih nemorala i grijeha. To breme
nam je zamaglilo pogled i um, utjeralo strah u kosti i savilo kralježnicu i vrat, i stvorilo
bolesne odnose. U takvom stanju ne ćemo izići iz ove autodestrukcije i ostaviti bolji svijet za
sobom. Ova dekada nam je prilika da to breme zbacimo sa sebe, da ga zamijenimo sa
Isusovim jarmom, jer Njegov jaram je sladak. On je rekao: Ja sam put, istina i život! Njegov
put nije bio lak al’ je bezgranično vrijedan. Njegova istina oslobađa, a Njegov život daruje mir
i vječnost. Zato, ne moraš biti savršen da bi bio vrijedan. Ne moraš imati previše materijalnih
vrijednosti da bi bio vrijedan. Ne moraš se pretvarati da si vrijedan. Dovoljno je što postojiš, i
što si dar i blagoslov drugima na njihovom životnom putu, kao i oni na tvom. Zato, ako se
odrekneš laži, egoizma i straha, i ako se pouzdaš u providnost Božju umjesto u ljude, nećeš
hodati kao duhovni mrtvac po ovoj zemlji. Bit ćeš zbilja vrijedan, častan, hrabar i pobjednik,
jer si za to i kao takav stvoren.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button