Na povratku iz posjeta RH, pita Mujo turskog predsjednika Erdogana: Je li, bolan, Tayyip, kako je bilo u Harvatistanu?
– Ne pitaj Mujo, bolje nije moglo, čudni ljudi ti Hrvati. Nakon 430 godina predali nam Sisak bez borbe!
Pošto je sama posjeta turskog predsjednika Erdogana RH-u izgledala kao jedan dobar vic činilo nam se kako je najprimjerenije ovaj članak započeti upravo jednim vicom. Vicom koji u sebi krije i dosta istine.
Muslimanskim i turskim predstavnicima u Sisku puna usta bratstva i jedinstva, mira i dijaloga – kad im daš svoj komad zemlje i sva prava.
Zanima me kako stoje stvari s kršćanima od srednje Bosne do Arabije? Jesu li tamo muslimanima puna usta bratstva? Uostalom po čemu smo mi braća?
Osobno nemam ništa protiv čovjeka kao čovjeka. Kad treba napojiti, nahraniti, izliječiti – svi smo pozvani na ljudskost. No ovdje i sada govorimo o razlikama koje su nama Hrvatima naniijele u povijesti velike nesreće. Govorimo o povijesti, politici i religijama. Niti smo braća po Kristu, niti po krvi, niti po kulturi. Zašto nam nisu “braća” kad smo u srednjoj Bosni, Turskoj, Saudijskoj Arabiji itd.? Zašto nam nisu “braća” kad bi oni nama trebali nešto dati, ljudska i vjerska prava, i crkve u njihovim zemljama?
Kaciga i sablja Nikole Šubića Zrinskog.
Gledaj bolan Erdogane, i divi se!
