Indija i Pakistan su do danas bili uključeni u četiri velika rata otkako su stekli neovisnost od Velike Britanije u kolovozu 1947.godine
Piše: Isidoros Karderinis
Također su bili uključeni u desetke okršaja i sukoba manjeg intenziteta.
Godine 1947, stvorene su dvije odvojene države, što predstavlja najnasilniji “razvod” u povijesti. Indija, gdje prevladavaju hindusi, i Pakistan, gdje prevladavaju muslimani.
Suživot dviju zemalja narušen je masovnim nasiljem i migracijama stanovništva, uzrokujući nepopravljive rane i veliko međusobno sumnjičenje.
Indijsko-pakistanski rat 1947. – 1948., također poznat kao Prvi kašmirski rat, bio je rat između Indije i Pakistana oko kneževine Jammu i Kašmir, strateški važne regije u zapadnoj Himalaji, sjeverno od Indije i Pakistana.
Indija je tada okupirala oko dvije trećine regije, a Pakistan preostalu trećinu.
Također treba napomenuti da Kina kontrolira dio Kašmira, Aksai Chin na istočnoj strani, od 1960-ih.
Kašmir se prostire na površini od 222.200 četvornih kilometara. Oko 4 milijuna ljudi živi u Kašmiru pod upravom Pakistana, a 13 milijuna u Jammuu i Kašmiru pod upravom Indije.
Stanovništvo regije je pretežno muslimansko. Pakistan kontrolira sjeverne i zapadne dijelove, tj. Azad Kashmir, Gilgit i Baltistan, dok Indija kontrolira južne i jugoistočne dijelove, uključujući Kašmirsku dolinu i njezin najveći grad Srinagar, kao i Jammu i Ladakh.
Kašmir nema samo stratešku važnost već i duboku simboličku vrijednost za Indiju i Pakistan, na što obje zemlje polažu pravo u cijelosti.
Pakistan naglašava da je većina stanovništva Kašmira muslimanska te ga stoga smatra prirodnim produžetkom samog sebe, dok Indija naglašava njegovu multireligijsku prirodu te ga stoga smatra njegovim sastavnim dijelom.
Kašmir se također isprepleo u nacionalni narativ obje zemlje, što svako povlačenje čini politički teškim. Izraz “Kašmir pod indijskom okupacijom” dominira pakistanskim medijskim diskursom, dok pakistanski školski udžbenici prikazuju Indiju u negativnom svjetlu.
Istodobno, regija je bogata vodnim resursima, ključnim za poljoprivredu u sjevernoj Indiji i Pakistanu. Najveće rijeke regije, između ostalih, izviru ili prolaze kroz Kašmir. Konkretno, rijeka Ind izvire u Tibetu, prelazi Indiju iz indijskog Kašmira i završava u Pakistanu, čineći glavnu arteriju pakistanskog
hidrološkog sustava. Više od 90% pakistanske poljoprivrede izravno ili neizravno ovisi o njegovim vodama. Vode rijeke Ind nisu samo prirodni resurs već i geopolitički ulog.
Godine 1965. ponovno je izbio rat između Indije i Pakistana, koji je postao poznat kao Drugi Kašmirski rat, a bio je to niz sukoba između vojnih snaga dviju zemalja, od kolovoza do rujna 1965. godine. Borbe su se vodile na ovom teritorijalnom području, na koje su pravo polagale obje zemlje, a bile su nastavak bitaka koje su se tamo vodile 1947. godine. Iako je rat trajao samo tri tjedna, bio je posebno krvav.
Indijsko-pakistanski rat iz 1971. započeo je Bangladeškim ratom za neovisnost, tada poznatim kao Istočni Pakistan.
Indijska podrška pokretu za neovisnost Bangladeša bila je uzrok tog sukoba, koji je bio nastavak prethodnog rata iz 1965. između Indije i Pakistana.
Pakistansko ratno zrakoplovstvo, u spektakularnom potezu, pokrenulo je preventivni napad na zračne baze u sjevernoj Indiji 3. prosinca 1971. s ciljem uništenja indijskog ratnog zrakoplovstva na kopnu. Zračni napad uvukao bi Indiju u rat između Pakistana i Bangladeša, koji je već izbio 26. ožujka 1971., a završio bi porazom pakistanske vojske 16. prosinca iste godine i naknadnom neovisnošću Bangladeša.
Kargilski rat vodio se između svibnja i srpnja 1999. između Pakistana i Indije u regiji Kargil. Rat se vodio na velikim nadmorskim visinama od oko 5000 metara i u ekstremnim uvjetima, te je bio velik i smrtonosan sukob. Rat je rezultirao značajnim žrtvama na obje strane, s procjenama o poginulima
indijske vojske od oko 527, a pakistanski gubici od 400 do 4000.
Indija i Pakistan, za koje se procjenjuje da imaju jednak broj nuklearnih bojevih glava – Indija posjeduje 172 nuklearne bojeve glave, a Pakistan 170 – nedavno su ponovno upleteni u vojni sukob, najozbiljniji sukob između dviju nuklearnih sila u dva desetljeća.
Novo “poglavlje” napetosti otvoreno je u ranim jutarnjim satima srijede, 7. svibnja 2025., kada je Indija bombardirala devet ciljeva unutar Pakistana i pakistanskog Kašmira, kao odmazdu za masakr od 22. travnja 2025., kada su naoružani
ljudi u turističkom ljetovalištu Pahalgam u dolini Baisaram ubili 25 indijskih turista i jednog nepalskog državljanina, što je izazvalo široko rasprostranjeni bijes u Indiji.
Od prvih sati nakon masakra, Novi Delhi je optužio Islamabad da podržava ekstremističku skupinu odgovornu za ovaj ubilački napad, što je pakistanska vlada kategorički demantirala.
Nakon četiri dana žestokih sukoba na granici dviju nuklearnih sila, 10. svibnja 2025. postignut je sporazum o prekidu vatre, nakon intenzivnog diplomatskog pritiska SAD-a, koji će biti zadovoljavajući ako se konsolidira i ne pokaže krhkim.
Indija, međutim, ima veću populaciju, ekonomsku i vojnu moć od Pakistana. Indija ima 1,438 milijardi stanovnika, dok Pakistan ima 247,5 milijuna. Također je rangirana kao 4. najmoćnija vojna sila na svijetu, dok je Pakistan rangiran na 12. mjestu. Indija je također rangirana kao 5. najmoćnije svjetsko gospodarstvo.
Nakon tragičnog incidenta u Pahalgamu, Indija je suspendirala Ugovor o vodama Inda iz 1960. godine kojim je šest rijeka sliva Inda bilo podijeljeno između dvije zemlje.
Indijska suspenzija Ugovora, korak odmazde nakon nasilnog napada, nije samo simboličan potez, već ima i materijalne posljedice.
Za kraj, želio bih naglasiti da bi dvije zemlje konačno trebale pronaći rješenje za svoje razlike – što zasigurno nije lako i krenuti putem trajnog mira, s obzirom na to da su nuklearne sile, a nuklearni sukob između njih, koji bi mogao proizaći iz kobne pogreške, bio bi apsolutno razoran.
*Isidoros Karderinis rođen je u Ateni 1967. godine.
Novinar je, dopisnik za inozemni tisak akreditiran pri grčkom Ministarstvu vanjskih poslova, te ekonomist, romanopisac i pjesnik. Njegovi članci i izvješća objavljeni su u novinama, časopisima i na web stranicama u 130 zemalja.
