Za obične Hrvate važno je uščuvati državu i slobodu, jezik, teritorij, vjeru, narod, obitelj. Hrvatstvo običnih Hrvata nije ni zapadno ni istočno, ni ljevičarsko ni desničarsko, ni proameričko ni antiameričko, ni proeuropsko ni antieuropsko, ni prorusko ni antirusko, ni globalističko ni antiglobalističko, itd. Ono je samo i jedino hrvatsko. Naime, mi obični Hrvati znamo jako dobro da je Hrvatska kad je god bila uvučena u tuđe političke formacije, osim što je izdala sebe, to krvavo platila…
Jučer je Vlada poslala Saboru prijedlog Odluke o sudjelovanju pripadnika OSRH u misiji Europske unije za vojnu pomoć Ukrajini. Budući da je predsjednik Republike Zoran Milanović prethodno odbio dati suglasnost za sudjelovanje hrvatskih vojnika u toj misiji, tvrdeći da to nije u skladu s Ustavom, Vlada je prijedlog odluke poslala Saboru, koji može potvrditi Odluku dvotrećinskom većinom.
VIDEO: Zar će se hrvatsko dijete po 3.put se morati tući s Rusima u ruskoj zemlji?
Rasprava koja je o tomu vođena bila je zanimljiva. Naime, neki zastupnici/zastupnice nisu se mogli odrediti samo „za“ ili „protiv“ Milanovića ili Plenkovića, nego i u skladu s onima u međunarodnoj zajednici kojima su se „obećali“. Na kraju se može dogoditi „paradoks“ da neki navodni rusofili glasuju „protiv“, a neki navodni rusofobi glasaju „za“, da neki „zapadnjaci“ postanu „istočnjaci“ i obrnuto, prenosi hrvatskonebo.org.
Nastranu stavimo „sapunicu“ kojom nas već dugo zabavljaju i muče dvojica predsjednika. Njihove retoričke bravure i državničke ambicije nemaju pravog pokrića. Mi obični Hrvati znamo jako dobro da je Hrvatska kad je god bila uvučena u tuđe političke formacije, osim što je izdala sebe, to krvavo platila – šaljući svoje vojnike na tuđa bojišta i za tuđe interese. A ponosno znamo reći kako mi Hrvati nikada nismo osvajali ono što nije naše i kako nikada nismo ratovali izvan Hrvatske. Na žalost, jesmo! Ne za sebe, nego za druge, za razne „saveznike“.
Kao samostalni s vremenom su morali opet hrvatski vojnici ići za tuđe interese po tuđim zemljama, a sada i pristati da drugi dođu u našu.
Iako Predsjedniku Republike treba vjerovati kao suncu zimskom, u ovako složenoj međunarodnoj situaciji Vladina odluka ne čini se osobito mudrom. Možda će Plenkoviću poslužiti da ga (kad dođe vrijeme) Bruxelles, uz tihu suglasnost Washingtona, iskopa iz korupcijskih skandala i imenuje ga visokim predstavnikom za Ukrajinu, vrag bi ga znao. Ovdje mu već pripravljaju nasljednika (Vanđelić) – što inače ne bi „morali“. No posljedice ove odluke (a i mnogih drugih) snosit će obični Hrvati.
Za obične Hrvate važno je uščuvati državu i slobodu, jezik, teritorij, vjeru, narod, obitelj. Njihovo hrvatstvo nije ni zapadno ni istočno, ni ljevičarsko ni desničarsko, ni proameričko ni antiameričko, ni proeuropsko ni antieuropsko, ni prorusko ni antirusko, ni globalističko ni antiglobalističko, itd. Ono je samo i jedino hrvatsko.
I premda su ovi koji su nas vodili i koji nas danas vode uspjeli pasivizirati većinu običnih Hrvata i dovesti ih do očaja, beznađa, malodušnosti, a dijelom i do siromaštva, još nas ima dosta koji smo spremni boriti se protiv svih koji obaraju ono što mi branimo. Svejedno je čine li to u svojstvu NATO-ovih ili EU-ovih „saveznika“ i pouzdanika, u svojstvu protivnika ili neprijatelja, ili bez ikakva svojstva.
Doći će, i polako se približava, čas kada ćemo trebati to hrvatstvo dokazati. Još jednom! Dokazati kako vjerujemo da Hrvatska mora biti slobodna i nezavisna i da Hrvati moraju živjeti kao politički slobodni ljudi u gospodarski suvremenom društvu u sustavu u kojem će uz slobodu vladati i socijalna pravednost. Ništa novo, sve isto, samo u drugim okolnostima.
