Slušajući prekrasnu i poetičnu Markovu novu pjesmu ne možemo se ne upitati koliko je tužnih Kata bilo kroz našu tragičnu povijest?!
Kata koje su čekale, čekale i nisu dočekale muškarce svog srca.
Kata koje su plakale i oplakale.
Kata koje su pokopale svoje muškarce i koje ih nisu uspjele pokopati.
Tolikima su uspomene na njih bile pokopane isključivo u njihovim ranjenim srcima, ne u grobovima na kojima bi mogle donijeti cvijeće i upaliti svijeće.
Koliko od njih nije primilo oproštajno pismo “Moje drago serce”?
Taj broj samo dragi Bog zna.
Drage i snažne hrvatske žene koje ste pokopale voljene i rodile i odgojile nove junake za vas ova pjesma odjekuje na poseban način.
U jedno sam siguran, unatoč ranama i patnji, tisućljetni DNK obećava jedno: na zastavi trobojnici koju ste primile u svoje ruke zalog je vječne i neuništive Hrvatske i Herceg Bosne.
Izvor:Vitez Vita Est
