Ljetovanje je ministru Mariću pokvarila Karolina Vidović Krišto, postavljajući zastupničko pitanje o tome na čijoj jahti plovi i je li u sukobu interesa.
Nakon par dana medijskog kopanja, saznalo se da je jahta u vlasništvu živopisne i vrlo imućne obitelji Pavičić.
I dok Marić brani svog prijatelja, a mediji pune stupce mutnim poslovnim potezima tate Mirka i sina Blaža Pavičića, mi ćemo se fokusirati na jedan drugi povijesno-politički fenomen.
Naime, iako se Hrvatsku predstavlja kao demokratsku republiku, ona ima sve odlike monarhije: vlast, moć i privilegije se prenose s roditelja na djecu, s jednog supružnika na drugoga, kumove, prijatelje…
Da bi bilo jasno zašto je to tako, potrebno je vratiti se na prijelaz iz osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća. Njih ponajbolje opisuje znanstveni članak pod naslovom “What is to be done? Succession from the League of Communists of Croatia”, objavljen u časopisu Communist and Post-Communist Studies 41 (2008). Autori članka su Paula M. Pickering i Mark Baskin.
Da skratimo priču, članak opisuje kako do kraja 1990. godine SKH-SDP (današnji SDP) ostaje s manje od 50.000 članova, dok HDZ preuzima 97.000 članova Saveza komunista Hrvatske.
Stoga ne treba čuditi da se neka od najpoznatijih prezimena u doba Jugoslavije ponovno pojavljuju na društvenom vrhu u Republici Hrvatskoj, poput: Todorić, Josipović, Pusić, Nobilo, Orešković, Plenković…
Vladanje je prešlo okomito, s roditelja na djecu.
No prijelaz nije isključivo okomit, već i horizontalan.
Pa su tako:
Milanović i Jandroković rod po suprugama, Miljenić i Plenković školski kolege, Tedeschi i Vujčić bliski prijatelji… Takvi primjeri su pravilo, ne iznimka.
Zato ne čudi da je Marića na jahti ugostila obitelj koja je poslovno usko vezana uz Slavka Linića i Vojka Obersnela.
Sličan modus operandi vidimo i kod političara nove generacije. Prezimena poput Vuković, Krešić ili Mazocco se pojavljuju na visokim društvenim položajima u različitim djelatnostima, fotelje se dodjeljuju supružnicima donatora i očevima bliskih suradnika…
Građani Hrvatske moraju shvatiti jedan temeljni postulat: PARTIJA NIKADA NIJE PRESTALA POSTOJATI.
Ona se samo podijelila na više stranačkih ogranaka, no monopol na pozicije moći i zajednički interesi su ostali. Nama je bačena kost o polaritetu između “domoljuba” i “komunjara”, HDZ-a i SDP-a. U stvarnosti, taj polaritet ne postoji.
Na svim bitnim položajima su djeca koja su naslijedila vlast od očeva.
Kakvi očevi, takva djeca krilatica je to koja se vrlo živopisno oslikava i na hrvatskoj političkoj sceni, na kojoj daleko od očiju javnosti stasaju neke nove, mlade nade koje neodoljivo podsjećaju na svoje roditelje.
A čemu služi stranačka mladež možete zaključiti i sami…
