DomovinaVideo

GOLGOTA VUKOVARA: “Iz majčinog krika sloboda se rađa…”

GOLGOTA VUKOVARA… Stipo Mlinarić Ćipe, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, danas je povodom obilježavanja pada Vukovara postavio podulji status u kom je opisao kako je izgledao život u opkoljenom gradu, ali i ono što se događalo kasnije, u logoru. Njegov status prenosimo u cijelosti:

Prvo da dočaram kako je izgledao Vukovar od polovice devetog mjeseca pa do 20.11.1991. kada je bitka nažalost završila. U gradu nije bilo struje niti vode, trgovine nisu radile pa nisi niti mogao nešto kupiti. U čitavom gradu nije bilo policije, odnosno policajci su bili na prvoj crti pa nitko nije mogao provoditi zakon u gradu.

To je značilo da je grad prepušten na savjest svojim braniteljima. Zamislite grad u kojem mladi ljudi od 18-25 godina s puškom u ruci imaju sve ovlasti i nitko ih ne može zaustaviti, a oni umjesto pljačkanja i ubijanja izaberu brigu za svoje sugrađane bez obzira na nacionalnost i vjeru. Da, to se dogodilo u Vukovaru.

golgota
Oni umjesto pljačkanja i ubijanja izaberu brigu za svoje sugrađane bez obzira na nacionalnost i vjeru. Da, to se dogodilo u Vukovaru.

Kada pričam o hrani u Vukovaru moram spomenuti Vrbovački narezak jer smo ga spremali na sve moguće načine, čak smo ga znali i pohati. Nakon nekog vremena povraćalo nam se od njega. Da svaki dan jedeš kavijar za neko vrijeme bi ti se ogadio, a kako ne bi mesni narezak.

Danas, 30 godina poslije kada ga vidim na polici u trgovini izgubim tek isti tren. Vodu za piće i oprati ruke vadili smo iz bunara koji je bio u blizini, a o tome što je sve upalo u bunar od silnog granatiranja i kakvu smo vodu pili niti smo razmišljali niti htjeli previše istraživati. Bitno da nisi žedan i to je to.

Veliki problem u opkoljenom Vukovaru bio je kruh, ne zato što je falilo brašna, ipak smo mi bili srce Slavonije, nego nije bilo kvasca pa se kruh pekao bez njega. To čovjek stvarno treba probati i kada je relativno frišak može poslužiti kao hladno oružje.

Da ga nekome baciš u glavu kao da si ga pogodio kamenom, toliko o mekoći. Nismo mi bili razmažena derišta, sve smo mi to prihvatili kao normalne stvari i nismo pravili drame oko takvih sitnica kao što su hrana, voda, kruh i osobna higijena.

Improvizirali smo sve u hodu i bili smo uz sve te nedaće vedrog i nasmijanog duha. Znali smo kada smo imali vremena otići do svojih kuća i donijeti iz pušnice šunku, kobasice i kulen, samo što bi to trajalo par dana jer 18 mladih momaka koji se cijeli dan nadmudruju s četnicima navečer bi pojeli pečenoga vola, a ne šunku ili kulen.

Sjećam se jednog od obroka koji mi je urezan u pamćenje. Konzerva srdele u ulju. Nikada je slađe nisam pojeo u životu, a jeo sam je prljavim i zakrvavljenim rukama izlomljen od batina u autobusu u Mitrovici. Bila je bolji obrok nego danas najskuplja hrana u elitnom restoranu. Takav osjećaj može napraviti samo velika glad. Kada čovjek ne jede tri dana i tri noći onda mu se čini srdela u ulju bez kruha prava poslastica. Zato je više nikada nisam niti probao, da ne pokvarim doživljaj…

Novac je isto zanimljiv u paklu rata, tamo on nema moć kakvu ima u miru. Mogao si ga imati pune džepove ali isto možeš poginuti. Metku, granati, a kasnije i četničkom nožu nije značio ništa. Ginuli su svi, imali novce li ne imali. To je jedno predivno životno iskustvo. Živjeti neko vrijeme, a ne razbijati glavu oko novca je stvarno lijep osjećaj. Razbijali smo glavu o puno važnijim stvarima od novca. Razmišljali smo o tome kako obraniti grad od krvnika.

VIDEO : Hrvoje Hegedušić – “Stoji grad”

Pod kišom čelika, ognja i smrti, jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad!
Vječan ko narod ponosno stoji,u posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar!!!

Golgota Vukovara

Kako se približavao neminovni pad grada zapravo što smo i imali novca kod sebe počinje predstavljati problem. Četnička propaganda pumpa srpsku javnost zbog fijaska i blamaže na Vukovaru da se u gradu bore strani plaćenici i ako ti nađu novac evo im za njihovu glupu glavu i dokaz da je to tako. Odlučujemo riješiti ga se.

Palimo cigarete s novcem tako da ga smotamo u tuljak i kad plane zapalimo cigaretu s njim uz veliki smijeh i zezanciju. Neki su dečki davali novac ženama u tvornici Borovo prije predaje da ga iznesu van i daju njihovim obiteljima ako dođu u Zagreb.

Mi smo znali da nam novac neće biti potreban tamo gdje nas četnici odvode.

Mene je silovao, a sina krvnički tukao, GlasLike.hr

Na pretresima kod zarobljavanja prvo pitanje je gdje ti je novac i van iz džepova s njim. Oni su zbog njega valjda i ratovali, a mi smo se 90 dana od njega odmorili. Bilo bi dobro da svaki čovjek na svijetu osjeti da novac nije mjerilo nečije veličine i vrijednosti. Ima situacija kada i moćni novac gubi smisao, a ljudskost i čovječnost ga zamjeni. To je stvarno fenomenalan osjećaj.

Danas kad gledam koliko neki ljudi imaju novca i hrane te koliko su nezahvalni na tim darovima bude mi ih žao. Mi u Vukovaru nismo imali novca niti hrane ali imali smo sebedarje, ljubav i prijateljstvo što na kraju i je bit života.

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button