1189. godine Kulin ban je sklopio ugovor (Povelja Kulina bana) kojim se Dubrovčanima daje sloboda trgovanja u Bosni bez ikakvih ograničenja i nameta.
Ugovor je jedan od najstarijih sačuvanih dokumenata u regiji i to je prvi službeni sačuvani dokument bosanskih vladara.
Napisana je 29. kolovoza 1189. godine arvaticom, na jeziku u kojem preteže hrvatski jezik nad crkvenoslavenskim, s dijelovima na latinici napisanima latinskim jezikom.
Tekst povelje:
”U ime Oca i Sina i Svetog Duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja”.
Podsjećamo, prije sedam godina sa spomenika u Tuzli iz Povelje Kulina bana ”izbacili” su dijelove koji svjedoče o kršćanskoj prošlosti BiH.
U tekstu nedostaje početak i kraj, upravo dijelovi iz kojih je jasno da je Kulin ban bio – kršćanin! Izbačeno je ‘u ime oca, sina i svetoga duha’ s početka, te ‘tako mi bog pomogao i svo Sveto Evanđelje’ s kraja teksta.
Kako prekrojiti povijest da bi poslužila za današnje ciljeve, vještina je u kojoj su bošnjački političari postali majstori.
