«GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA», je igrano dokumentarni film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja ,maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila u srpskim koncentracijskim logorima.
Prema podacima s braniteljskih portala, kroz srpske je logore 90-ih godina prošlo više od 30.000 hrvatskih logoraša (oko 7000 ljudi odvedenih samo s vukovarskog područja), među kojima oko 500 djece i 3000 žena. Prilikom herojske obrane Vukovara, i u vrijeme pada grada, 18. studenoga 1991., mnogi su odvedeni u srpske logore.
Većina bivših logoraša, razumljivo, nerado govori o danima strahota i zarobljeništva koje su doživjeli.
I sam branitelj, Stipe Majić Pipe (55) iz Vukovara, uspio je okupiti ljude, njih 25, koji su mu se pred kamerom potpuno ogolili i ispričali potresne događaje tog vremena, još tako živima, još tako svježima u njihovim sjećanjima.
Majić, koji potpisuje režiju, scenarij i produkciju, sva je svjedočanstva okupio u filmu koji je nazvao “Glavu dole, ruke na leđa”, frazom koja se tijekom ovog 85-minutnog filma vrlo često može čuti. Riječ je o dokumentarno-igranom filmu koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata s naglaskom na sam pad grada, predaju i odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore.
»Film ‘Glavu dole, ruke na leđa’ završen je krajem 2018. Prikazan je diljem Hrvatske. Probudio je nevjerojatan interes publike. Žalosno je da institucije nisu prepoznale vrijednost toga projekta. Tu ponajprije mislim na Ministarstvo branitelja od kojega sam dobio odbijenicu kao i za film ‘Srce Vukovara’. Zanimljivo je da je odbijenicu dobio nakon premijera filmova s obrazloženjem ‘da previše realno i detaljno obrađuje te povijesne teme’«, navodi scenarist i redatelj Majić.
