17. srpnja 1991. godine, u obrani rodnog sela poginuo je hrvatski branitelj fra Mile Mamić.
Fra Mile Mamić, rođen 23. rujna 1955. u ravnokotarskom selu Lišane Ostrovičke, postao je simbol hrabrosti i žrtve u Domovinskom ratu. Odrastao je u zaseoku Mamići s ocem Markom, majkom Veselkom i braćom Antom i Marinkom. Kao dječak je pomagao ocu u bačvarskom obrtu i čuvao stoku. Nakon završetka osnovne škole, ostao je uz obitelj, ali je uvijek njegovu životnu priču obilježila duboka vjera i želja da postane fratar.
Prije nego što je stupio na duhovni put, fra Mile je služio vojni rok u JNA na aerodromu Pleso u auto jedinici. Tijekom vojne obuke vozača motornih teretnih i terenskih vozila, osjetio je unutarnji poziv da se posveti vjerskom životu. Iako je imao djevojku i planove za gradnju kuće u Zadru, odlučio je slijediti svoj poziv i postati fratar.
Fra Mile se često povjeravao lišanskome župniku fra Ivanu Mirkoviću o svojoj želji za duhovnim životom. Aktivno je sudjelovao u crkvenim djelatnostima, molitvi i raznim crkvenim aktivnostima. U kolovozu 1982. godine podnio je molbu za primanje u redovničku zajednicu franjevačke provincije “Presvetog otkupljenja”. Nakon prihvaćanja molbe, odlazi na otočić Visovac, gdje upućuje molbu za novicijat, uvjeren da ga Bog vidi kao redovnika. Sljedeće godine odijeva habit i postaje vratar u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, a potom voditelj mehanizacije na Visovcu. Godine 1987., na blagdan svetog Franje, položio je doživotne zavjete i imenovan sakristanom u župi Gospe od zdravlja u Splitu.
Sport je bio sastavni dio života Mile Mamićeva. Bavio se tae-kwon-do-om i postigao uspjeh u tom području. Ne, sport je također imao svoj utjecaj na njegov duhovni život. Kroz svoj tae-kwon-do klub, upoznao je kolegu koji je preporodio njegov duhovni život. Fra Mile je napredovao u sportu i dobio crveni pojas, a samo smrt ga je spriječila da postigne crni pojas, najviši stupanj u tae-kwon-do-u.
Svjestan opasnosti koje je njegova Domovina prolazila, fra Mile Mamić je 1. ožujka 1991. postao pričuvni policajac policijske postaje u Omišu. Ranije je bio član Lovačkog društva Split, a kada je to društvo osnovalo lovačku satniju, fra Mile im se pridružio.
Kao hrvatski branitelj, fra Mile je u srpnju 1991. otišao braniti svoje selo Lišane Ostrovičke, unatoč svijesti o opasnostima koje su se nad njima nadvile.
Tog kobnog 17. srpnja, rano ujutro, neprijateljski pobunjeni Srbi iz susjedne Ostrovice izvršili su težak minobacački napad na selo. Fra Mile je teško ranjen u glavu, a njegove ozljede bile su preteške. Hitno je prebačen u šibensku bolnicu, ali nažalost, nije bilo spasa. Na području Trogira, umro je na rukama svog brata Ante. U istom napadu na Lišane Ostrovičke, poginuo je i hrvatski policajac Josip Žulj.
Unatoč njihovom hrabroj obrani, Lišane Ostrovičke su s vremenom pale pod nadmoćnim neprijateljskim snagama, krajem rujna 1991. godine. Fra Mile Mamić postao je simbol hrabrosti, odanosti svojoj vjeri i domovini, te žrtve koju su mnogi branitelji dali tijekom Domovinskog rata.
To ravnokotarsko selo uz slabo se naoružanje uspjelo obraniti od neprijatelja sve do konačnog pada krajem rujna 1991. godine.
Izvor – Davor Runtić: Junaci Domovinskog rata (knjiga 2)
Autor teksta – Borna Marinić
