U subotu 27. studenog predstavljena je knjiga „Cjepivo: da ili ne? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone“ čiji je autor prof. dr. sc. Josip Mužić, pročelnik Katedre za filozofiju na splitskom KBF-u. Na predstavljanju u Zadru govorili su dr. sc. Damir Šehić, profesor moralne teologije i bioetike na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru te neurolog dr. Anton Marović, dr. med. iz Splita. Prigodnu riječ uputio je i autor knjige, dr. Josip Mužić.
Članak možete u cijelosti pročitati na portalu narod hr, a mi vam donosimo njegove najzanimljivije dijelove:
Cjepivo i pobačaj
U prvom dijelu knjige, Cjepivo i pobačaj, autor „artikulira moralno rasuđivanje o cjepivima kompromitiranima pobačajem, pri čemu promišljanje utemeljuje na znanstvenim činjenicama o cjepivu koje prosuđuje teološko-moralnim kriterijima.
U skladu s naučiteljstvom Crkve i temeljem crkvenih dokumenta, prvi put na hrvatskom govornom području precizno i jasno artikulira uvjete koje je postavila Crkva za primanje moralno okaljanih cjepiva pobačajem. Treće poglavlje prvog dijela temeljem relevantnih i recentnih znanstvenih istraživanja sabire sve važne elemente proizvodnje cjepiva i ciljanih pobačaja. Time na jednom mjestu sabire sve informacije nužne za donošenje ispravne moralne odluke u duhu kršćanskog moralnog zakona.“ istaknuo je dr. Šehić.
Odbijanje cijepljenja
Treći dio, Odbijanje cijepljenja, analizira sporne elemente nepovjerenja u nametnuta cjepiva argumentirajući zauzeti moralni stav“ rekao je dr. Šehić. Autor u teološko-bioetičkoj analizi prijepornih točaka raščlanuje pojmove i obuhvatno ih kontekstualno sagledava te „precizno i vrlo izravno pristupa najdelikatnijim pitanjima vezanim za pandemiju Sars-Cov2“.
Interdisciplinarno propitujući načela medicinske etike, autor analizira aktualno stanje u Hrvatskoj i pojedine segmente korištenja cjepiva. Jasno staje u obranu slobode i prava na odabir po savjesti pojedinca koju smatra stožerom ljudske osobe, nasuprot prisili cijepljenja i svih drugih ograničenja koja čovjeku ugrožavaju pravo slobode. Pritom se drži uvijek tvrdih znanstvenih činjenica i nepromjenjivog kršćanskog nauka i morala“ poručio je dr. Šehić.
Cjepiva porijekla u stanicama pobačenih fetusa
Dr. Anton Marović rekao je da brojnost citata “ukazuje na upućenost u materiju poznavanjem niza činjenica.”
„Znanost ne umanjuje vjeru, naprotiv, vjera jača znanost, utvrđujući sklad između znanosti i vjere. Iz ove knjige izvire Božji naum i moralni zakon, od Boga usađen u čovjeka kao putokaz prema njemu“ rekao je dr. Marović. Autor upozorava na „moralnu reviziju učenja Crkve“, smatrajući da se „ne može proglašavati moralna zastara za zlodjelo“ pobačaja. Pod tim se misli na cjepivo čije je porijeklo u stanicama namjerno pobačenih fetusa.
„Autor upozorava na privikavanje pučanstva na novi način razmišljanja gdje se pobačeno dijete naziva ‘biološkim materijalom’, počinitelj pobačaja i proizvođač cjepiva ‘opskrbljivač’, naručitelj cjepiva ‘dobavljač’. Brojnim argumentima temeljenim na znanstvenim dokazima i referencama, jasno bori za kulturu života“ poručio je dr. Marović, rekavši da se svako drugo mišljenje od medijski proguranoga smatra „suvišnim i štetnim“. Korištenje cjepiva koje vuče porijeklo u stanicama pobačenog fetusa autor smatra „kršenjem i prezirom svetog Božjeg reda stvaranja“.
Dr. Marović smatra da sadašnje stanje „jako sliči na totalitarizam, kamufliran u ideju ograničavanja sloboda i prava u ime brige za zdravlje drugih. Nije dovedena u pitanje i propitivana nijedna donesena mjera, nije se dalo prostora drugačijim mišljenjima struke, nije se pokušalo ukazati na negativne posljedice mjera ili osvijetliti njihovu dimenziju“. Vodeća ideja knjige nije produbljivanje podjela, nego potvrda prava na slobodan izbor“ rekao je dr. Marović, citirajući Krista: „Istina će vas osloboditi“.
Cjepivo je nedvojbeno moralno okaljano
Dr. Mužić je rekao da je moralna okaljanost cjepiva nedvojbena. „Kad Crkva danas kaže da je dopušteno uzeti takva cjepiva, Crkva ne niječe da su ona moralno okaljana. Jer kaže, tu postoji materijalna, daleka i stvarna suradnja. Ta daleka, pasivna suradnja je uvijek suradnja. No, zaboravilo se da Crkva unutar toga ostavlja slobodu. Ako je dopušteno, ne znači da je obavezno.
Svatko od nas ima slobodu ne posegnuti za takvim cjepivom. Pitanje cjepiva nije samo pitanje cjepiva, nego je pitanje budućnosti naše djece i nas kao vjernika“ poručio je dr. Mužić. Upozorio je da se „agresivno i bahato rađa totalitarno društvo i traži da mi kao ljudi i vjernici na to damo odgovor“. Potaknuo je vjernike da se bore mirnim, dopuštenim sredstvima te molitvom i pokorom.
