U protekle dvije godine imali smo prilike svjedočiti velikom kršenju ljudskih prava u svijetu kao i u EU, a većina zastupnika nije bila hrabra ni pisnuti o tome.
Kada govorimo o transparentnosti i korupciji, sjetimo se samo na koji način su čelnici Europske komisije i CEO Pfizera dogovarali posao s cjepivima znajući da proizvod ne sprječava širenje.
Kada govorimo o slobodi izražavanja u cijelom svijetu, nisu li brojni znanstvenici i javne osobe bile podvrgnute velikoj cenzuri i fact-checkerskom teroru?
Kada govorimo o ljudskim pravima i pravima djece, gdje bijahu mnogi kada su se nametale neznanstvene Covid potvrde, netestirani eksperimentalni lijekovi za koje danas znamo da nisu efikasni, i ponižavajuće dehumanizirajuće maske za sve i svuda?
Kada se zastupnicima izabranima od naroda, priječio ulazak u zgradu parlamenta, a djeci ulazak u školu, što je ostavilo trajne posljedice na dječje psihe?
Želimo biti predvodnici slobode i demokracije u svijetu, želimo gledati s visoka i osuđivati druge, međutim nismo sposobni očistiti ni vlastitu kuću.
