Imperijalistička politika Srbije osamdesetih je godina prošloga stoljeća postala jako agresivna. Organizirani su mnogi mitinzi „događanja naroda“ („Jogurt revolucija“) kojima su srušena legalno izabrana rukovodstva, a u Sloveniji i Hrvatskoj bio je pokušaj rušenja republičkog rukovodstva i nametanja srbijanske diktature. Događajima je predhodio Memorandum SANU (1986.) kojim se isticala ugroženost Srba i opravdavalo stvaranje velike Srbije. Pokret stvaranja velike Srbije devedesetih godina prošlog stoljeća vodio je Slobodan Milošević.
4. ožujka 1990. godine, na području memorijalnog parka Petrova gora, podno spomenika antifašističkoj borbi autora Vojina Bakića, održan je masovni miting. Mediji, ovisno o republičkoj pripadnosti, procijenili su da se okupilo između 50 i 100 tisuća Srba.
Miting je najavljen početkom veljače na demonstracijama Srba u Karlovcu. Nezadovoljni Srbi pristigli iz svih krajeva Hrvatske i Jugoslavije okupili su se tog dana na mitingu nazvanom „Narodni zbor bratstva i jedinstva“. Službeno, miting su organizirali Savez antifašističkih boraca te vlasti općina Vojnić i Vrginmost. Uz plašenje naroda što će se dogoditi ako Hrvatska demokratska zajednica pobjedi na predstojećim izborima, miting se polako pretvarao u velikosrpski skup.
Uočena je i nova prijeteća dimenzija u porukama koje je slalo okupljeno mnoštvo: „Ovo je Srbija“, „Ubit ćemo Tuđmana“, „Hoćemo oružje“ i „Idemo u Zagreb“, a što poslije nisu uspjeli prikriti ni beogradski mediji. Uz emotivan osvrt na važnost antifašističke borbe i srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, dvoje narodnih heroja Jugoslavije, Milka Kufrin i Dušan Pekić, odaslali su nove prijeteće poruke.
U svom govoru Dušan Pekić istaknuo je:
„Narod Korduna, Like, Banije i Cazinske Krajine nije došao na ovaj miting da ruši bilo koju vladu ili legalnu vlast, ali je došao da upozori sve jugoslavenske vlade da će zajedno sa svim narodima i narodnostima Jugoslavije i njihovom JNA braniti ustavni poredak i teritorijalni integritet SFRJ od svakog bi pokušao nasilno i protivustavnim putem da ih menja i ruši.“
Narod ga je popratio uz pljesak i povike „Ustaše, ustaše“. Skupu se zatim obratila Milka Kufrin koja je između ostalog kazala „kako neofašizmi i Tuđmani neće proći“, odnosno da „hrvatski narod zna da Tuđman i njegovi ne misle dobro ni srpskom, ni hrvatskom narodu“.
Zanimljivo, u jednom trenutku morala je intervenirati milicija. Naime došlo je do obračuna između Saveza antifašističkih boraca i pristaša Srpske demokratske stranke. Oni su zahtijevali da se i čelnik SDS-a Jovan Opačić obrati mnoštvu, no Pekić mu to nije dozvolio. Njegove pristaše omogućili su mu da se nakon službenog završetka skupa obrati nazočnima megafonom, no organizator je preko razglasa pustio muziku i onemogućio ga u tome.
Predsjedništvo SR Hrvatske istog dana osudilo je prijeteće poruke skupa, organiziranog pod plaštem žrtve antifašista, a zapravo pretvorenog u nacionalistički miting, a direktno je osudio i same organizatore tj. Savez antifašističkih boraca. Reagirao je i general Pekić koji je na novinarskoj konferenciji dva dana poslije porekao izjave optuživši Hrvatsku televiziju za montažu i pogrešno obavještavanje javnosti o skupu koji je, po njemu, bio isključivo miroljubiv i gdje se nikoga nije vrijeđalo.