Navršilo se 50 godina od upada 19 pripadnika ”Bugojanske skupine” u akciji ”Feniks ’72” u tadašnju Jugoslaviju a čiji je cilj bio oslobađanje Hrvatske od komunističke Jugoslavije. Akcija “Feniks” je Udbin naziv za akciju hrvatskih gerilaca koji su se u lipnju 1972. godine ubacili u Jugoslaviju i više od mjesec dana se sukobljavali sa pripadnicima režima. Ta se akcija u hrvatskoj literaturi naziva Bugojanska akcija. Plan za akciju skovalo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) u Salzburgu, pod nazivom “plan PL”. Izvela ga je postrojba “Planinske lisice“. Cilj je akcije bio uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje naroda na ustanak.
Svakoga srpnja već desetljećima zakotrlja se javna rasprava jesu li pripadnici tzv. bugojanske skupine teroristi ili rodoljubi, odnosno je li Viktor Kancijanić, Tinjanac, i ostali pripadnici skupine, teroristi ili domoljub. Dok jedni ga veličaju i dižu spomenik, drugi se nažalost tomu žestoko protive. Tako je bilo i početkom ovoga srpnja u Tinjanu kada je načelnik zabranio službeno obilježavanje smrti hrvatskog domoljuva Viktora Kancijanića iako je ovdje stvar potpuno jasna ali očito ne i za one koji još žale za Juugoslavijom i zaboravljaju da žive u Hrvatskoj, i da je Istra sastavni dio Republike Hrvatske u kojoj vrijedi Ustav RH i hrvatski zakoni, a ne jugo-zakoni!
25. lipnja 1991. godine Hrvatski Sabor donio je odluku o samostalnosti i izlasku iz SFRJ.” Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.”
Toj odluci usprotivili u se zastupnici SDP-SKH, koji su napustili sjednicu. Uslijedio je moratorij od tri mjeseca, nametnut od EU. Nakon raketiranja Banskih dvora od strane JNA, Hrvatski Sabor donio je 8.listopada 1991.godine Odluku o raskidu svih državno pravnih sveza sa SFRJ, NN 53/1991, po kojoj prestaju važiti svi zakoni SFRJ i sav jugo vrijednosni sustav ” .
Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ ” Prema Ustavu RH u preambuli piše: “na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države”
Time pravno prestaju važiti sve jugo-optužbe prema Bugojanskoj skupini i Viktoru Kancijaniću. On se borio za rušenje komunističke i totalitarne Jugoslavije. Za Jugoslaviju terorist, za Hrvatsku borac za slobodnu Hrvatsku, koja je 20 godina kasnije i ostvarena. U Republici Hrvatskoj nisu važeći jugo-zakoni, ni jugo-vrijednosni sustav! Država Hrvatska nastala je na osnovi referenduma o samostalnosti 19. svibnja 1991.godine u kojem su se hrvatski građani sa 94,17 % izjasnili za samostalnost Hrvatske.
I još nešto što vidim u komentarima. Cilj Bugojanske skupine nije bio teror prema civilnom stanovništvu, nego dizanje oružanog ustanka. Priča da su htjeli otrovati vodovode je čista propaganda koja je proizašla iz jugo-medijske propagande.
Nakon što je Hrvatska postala samostalna 1991. godine i danas, 50 godina nakon akcije kod Bugojna, i dalje je nevjerojatna i bolna činjenica da se o ovome još relativno jako malo zna i da još ne postoji uvid u sve dokumente vezane uz ovaj događaj. Kao i to da vlasti u BiH ni dandanas ne dopuštaju da se iskopaju posmrtni ostaci Vlasnovića, Horvata i Keškića, te da ih se dostojno pokopa.
U nastavku donosimo abecedni redoslijed pripadnika Bugojanske skupine koji su stradali, a koje mnogi zovu i ”Prethodnica Hrvatske Vojske”.
Adolf Andrić – poginuo 26. lipnja
Ambroz Andrić – najvjerojatnije zarobljen 21. srpnja, te likvidiran bez suđenja na mjestu.
Nikola Antunac – zarobljen 27. lipnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Petar Bakula – zarobljen 24. srpnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Filip Bešlić – poginuo 24. srpnja
Vidak Buntić – zarobljen 25. srpnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Vili Eršeg – zarobljen 27. lipnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Ilija Glavaš – poginuo 24. srpnja
Đuro Horvat – strijeljan 17. ožujka 1973. godine.
Vejsil Keškić – strijeljan 17. ožujka 1973. godine.
Vinko Knez – zarobljen 27. lipnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Viktor Kancijanić – poginuo 2. srpnja
Ilija Lovrić – zarobljen 1. srpnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Stipe Ljubas – poginuo 24. srpnja
Vlado Miletić – zarobljen 13. srpnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Ivan Prlić – zarobljen 27. lipnja, mučen i likvidiran bez suđenja.
Pavao Vegar – najvjerojatnije zarobljen 21. srpnja, te likvidiran na mjestu.
Mirko Vlasnović – strijeljan 17. ožujka 1973. godine.
Ludvig Pavlović – preživio borbu i pod nikad razjašnjenim okolnostima stradao početkom Domovinskog rata kao žrtva izdaje.
O ovoj akciji snimljen je i dokumentarni film „Akcija Fenix 72“ u trajanju od 84 minute, a on je rezultat dugogodišnjeg, upornog i profesionalnog istraživanja povijesti hrvatskog političkog iseljeništva, posebice tajne osloboditeljske organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), čiji je najpoznatiji pothvat bio akcija Fenix 72 (ili „Bugojanska akcija“) iz lipnja i srpnja 1972.
