Kako god bilo, politički gledano Izrael se našao u situaciji u kojoj dvije glavne društvene snage, liberali i konzervativci, izgleda više ne vide način kako da nadiđu sukob i pronađu konsenzus oko ključnih pitanja.
Mediji ovih dana izvještavaju o prosvjedima u Izraelu zbog pravosudne reforme koju provodi vlada Benjamina Netanyahua. Desetine tisuća Izraelaca su izašli na ulice nezadovoljni odlukom Knesseta da se ograniči moć sudova da poništavaju odluke koje donosi vlada. Ispočetka mirno, ovih dana su prosvjedi kulminirali i pretvorili se u nasilne, pa se čak spominje i mogućnost izbijanja “građanskog rata”, piše Borislav Ristić za Večernji list, a prenosi narod.hr
Ima u tome i pretjerivanja, ali nijedna strana nije lišena izvrnute logike. Ljudi koji pale automobile i uništavaju imovinu, tako, optužuju drugu stranu za nasilje. Valjda po onoj kada ti govoriš ono što mi se ne sviđa, onda je to je nasilje nada mnom, a kada sam ja nasilan, palim i rušim, onda je to moje pravo govora i izražavanja. Kao što je, valjda, i obrana demokracije kada ju ograničavamo putem moći suda.
„Jesu li prosvjedi samo kulminacija jednog procesa koji je dulje vrijeme na djelu?“
Kako god bilo, politički gledano Izrael se našao u situaciji u kojoj dvije glavne društvene snage, liberali i konzervativci, izgleda više ne vide način kako da nadiđu sukob i pronađu konsenzus oko ključnih pitanja. Da je Izrael u problemima, doduše, primjetno je već neko vrijeme. Njegova moć i utjecaj su u vidnom opadanju, kako zbog promjene međunarodne konstelacije snaga, tako i zbog unutarnjih problema.
Zato se čovjek prirodno zapita jesu li ovi prosvjedi samo kulminacija jednog procesa koji je dulje vrijeme na djelu? Kao i uvijek kad neko društvo ima problema s demokracijom, pravi odgovor se nalazi u demografiji. Od njegovog osnivanja izraelskom politikom su dominirali liberalni Aškenazi, gdje liberalno znači, u biti, prihvaćanje prozapadnog stila vladanja i zapadnih demokratskih vrijednosnih standarda.
To se počelo mijenjati s padom komunizma, kada u Izrael dolaze doseljenici iz bivših komunističkih zemalja, koji su sa sobom donijeli i svoje vrijednosti i shvaćanje društva, koje bismo mogli nazvati konzervativnim, ako ne i ultra-konzervativnim. Ta je populacija vremenom rasla da bi danas postala relativno najutjecajnija demografska skupina u Izraelu. To je skupina koju predstavlja Bibi Netanyahu.
Konzervativni Izraelci nisu previše zainteresirani za održavanje savezništva sa Zapadom
Izrael se promijenio iznutra. Razlog tome je jednostavan – prozapadni Izraelci su iz nekog razloga odlučili da im je život bez djece bolji izbor, dok ne-zapadni Izraelci imaju u prosjeku po šestero djece u obitelji. Rezultat toga je da su konzervativci vrlo brzo odnijeli pobjedu u najvažnijoj političkoj borbi – u pronatalitetnoj politici. Demografska mapa Izraela se promijenila i to je uzrok trenutnim političkim sukobima.
Konzervativni Izraelci nisu previše zainteresirani za održavanje starih politika, odnosno, za održavanje jakog savezništva sa Zapadom, prije svega Amerikom, i igranje faktora stabilnosti u beskonačnim igricama oko Bliskog istoka. Oni vide Izrael kao suverenu državu, koja samostalno uređuje vlastitu državu, bez želje da se dopadne ikome sa strane. Ne haju mnogo ako pritom povrijede nečije shvaćanje demokracije.
Ovo što se danas događa u Izraelu znakovito je i zbog toga što reflektira novu konstelaciju međunarodnih odnosa i utjecaja. Prije dvadesetak godina bio bi dovoljan jedan telefonski poziv iz Bijele kuće i prijedlog ovakve reforme sudstva bio bi povučen. To znači kako Amerika više nema onaj utjecaj u regiji kakav je desetljećima imala. Kina i Rusija odavno vrebaju kako bi popunili taj vakuum moći na Bliskom istoku.
Medijsko oplakivanje demokracije u Izraelu nema nikakvog značaja, jer je liberalna demokracija danas svuda u opadanju. Izrael danas ne mari puno za kritike zapadnih elita, jer je Izrael pun Izraelaca koji nemaju veze sa Zapadom. Radi se o procesu koji je neopoziv.
