U svojoj analizi suđenja jednom od vodećih nacista, Adolfu Eichmannu, filozofkinja Hannah Arendt predstavila je ideju banalnosti zla, ukazujući kako zlo vrlo često nije karikaturalno filmsko zlo koje se manifestira kroz psihopatske ili zvjerske ličnosti, već kroz obične ljude koji su zatvarali oči na ono što nisu smjeli zbog nekih svojih partikularnih interesa.
U Eichmannovom slučaju Izraelci su, znajući priče o njegovoj odgovornosti za smrti milijuna ljudi, očekivali vidjeti monstruma kada je Eichmann prvi puta ušetao u sudnicu, no umjesto toga ih je dočekao dosadnjikavi obični – banalni – birokratski tip. Tip koji je prema navodima bio dobar otac i muž, koji je, nakon što bi stavio svoj potpis na monstruozno ubijanje tisuća ljudi, na kraju dana odlazio svojoj obitelji kao što odlazi i većina nas. Sličnu lekciju učio je i Sokrat, koji je rekao da je zlo nužno posljedica neznanja, odnosno, njegovom terminologijom, ne shvaćanja što to zlo čini drugima, ali i našoj duši. Povijesne lekcije kao što je Eichmannova vode prema tragičnom zaključku kako je za zlo nekada dovoljno samo ostati stajati; samo ne djelovati onda kada se djelovati mora ili poslušati bez pitanja kada je to potencijalno destruktivno.
Posljednje 3 apsurdne i turbulentne godine potenciraju takva pitanja, a domaća neprekidno koruptivna situacija potiče nas da razumijevanje društva koje nas okružuje potražimo u takvim moralnim i duhovnim propitkivanjima. Jasno je da članovi vladajuće stranke rade to što rade zbog sitnih kokošarskih osobnih interesa. Jasno je i da ih njihova glasačka mašinerija održava na vlasti usprkos teško prebrojivoj šteti koju rade našoj državi zbog vlastitih interesa. Ovdje ćemo, stoga, postaviti pitanje političkim akterima koji nisu u HDZ-u, koji ne prežu od signaliziranja svojih navodnih vrlina, a koji, vjerojatno zbog manjka promišljanja i samosvijesti, ne shvaćaju (ili prešućuju) svoju banalnu ulogu u promociji destruktivne sile HDZ-a. Konkretno, postavili bismo pitanje Dario Hrebak, nominalnom liberalu, koji svojim glasom već nekoliko godina održava HDZ-ovu većinu, a koji je na izbore izašao pod mantrom “Transparentno”. Pitanje je, gospodine Hrebak, prilično jednostavno; što bi se trebalo dogoditi da biste prestali podržavati HDZ-ovu vladu?
U jučerašnjoj emisiji u jednom mainstream mediju insinuirali ste, kako su to radili i mnogi drugi manjinski članovi vlade, da vladu podržavate zbog sebi bitnih projekata, kao što je obnova HGK, dodajući da to dugujete svojim glasačima. Kada mislite da će se vaga kojom mjerite što ste sve spremni progutati zbog interesa sebe ili svojih glasača prebaciti na drugu stranu? Pritom, pitanje koje prethodi tom našem pitanju, a koje morate postaviti samom sebi, jest mislite li da ćete imati moralnog kapaciteta prepoznati kada se to dogodi (ako već nije) u svojoj trenutnoj iznimno lagodnoj poziciji u kojoj se s jedne strane možete postavljati moralno superiorno nad drugima koje HDZ uništava, kao što ste to radili sinoć oko novog grotesknog ponašanja HDZ-a koji je na svojoj službenoj stranici objavio manipulativni, lažni izrezani video Nine Raspudića, a s druge ne morate (barem u svojoj glavi) snositi breme HDZ-ovih teško nosivih grijeha.
Kao običnim građanima čini nam se da bi nam taj beskrajno podao čin izrezivanja videa kako bi se izmijenio kontekst bio dovoljan, uz prijašnje poznavanje HDZ-ovog modus operandija, da kažemo da s takvim ljudima ne želimo imati posla, no možda smo oko toga u krivu zbog manjka profesionalnog bavljenja politikom. Ali nastavak držanja za skute stranke koja je ukrala milijardu kuna iz INE usred energetske krize tijekom koje su isti ti ljudi građanima solili pamet o stezanju remena ne bi trebalo biti prihvatljivo nikome.
Zašto postavljamo ova pitanja baš vama? Jer smo gledajući tu emisiju i klasično laprdanje HDZ-ovog izaslanika u emisiji već krenuli promijeniti program kada ste riječ preuzeli vi i umjesto osuđivanja njihovog djelovanja počeli trubiti o nekakvom poštovanju među zastupnicima kakvo imate vi i gospodin iz SDP-a iz emisije, a koje je kao drukčije od svađe koju vode Raspudić i HDZ-ovac. Takvo eksplicitno i “live” skretanje pogleda na grijehe svoje stranke-majke, te istodobno zamaskiravanje toga u nekakvo pseudomoraliziranje, bila nam je kap koja je prelila čašu koja nas je direktno podsjetila na ranije opisane lekcije o lakoći s kojom se zlo infiltrira u ljudsko djelovanje.
Posljedično, ponavljamo pitanje; kao čovjeku koji za sebe kaže da je nekorumpiran i transparentan, koja je vaša granica koju HDZ ne smije prijeći da biste mu i dalje držali ljestve?
Ukradena milijarda očito nije (ona je vašom mentalnom akrobacijom, odnosno izopačenom verzijom Hegelove dijalektike, izokrenuta u nešto pohvalno za HDZ), izmjena gotovo svakog člana vlade zbog korupcije očito nije, trogodišnji antidemokratski covid teror očito nije (oko njega ste se dosta vrtili, podržavajući prvotno segregacijske covid potvrde, a kasnije mijenjajući stav, no nikada ne osudivši nezapamćeno globalno udaranje na liberalno-demokratski sustav), neprekidni niz aferčina očito nije, neobnavljanje razrušenog grada 2 godine nakon potresa očito nije.
Što onda jest? Koja je cijena koju “vaši glasači” moraju i dalje plaćati u ime “rekonstrukcije HGK-a”?
HDZ je do srži koruptivna skupina ljudi s kojom nema smisla raspravljati ni o politici ni o moralu. Vi niste njihov član, pa vjerujemo da još uvijek, usprkos faustovskom sporazumu koji s njima imate, možete razaznati dobro od zla, pa vas molimo da to učinite, odgovorite na ovaj naš upit i razuvjerite nas da niste još jedna žrtva banalnosti zla.
Izvor :Sapere Aude
Stranica Sapere Aude je svojevrsna objava rata prevalentnom nekritičkom mišljenju, nametnutim narativima, banalizmu i dogmatizmu. Riječima F. Nietzschea, razumom ćemo, u ime slobode govora i mišljenja, udarati na sve dogme kako bismo ih prokazali kao šuplje. Svakome preporučamo posjetiti navedenu stranicu na kojoj ćete naći još mnoštvo odličnih tekstova.
