Negdje u listopadu, pisali su neki hrvatski mediji, zagrebački kazalištarac Duško Ljuština i ”književni genije” Ante Tomić, poznatiji kao Ante od kante, doživjeli su pravu neugodnost na hrvatsko-srpskoj granici gdje ih navodno srpska strana zadržala nekoliko sati.
Ovaj dvojac putovao je na konferenciju u Novi Sad pod nazivom “Book Talk”, a srpska policija zadržala je Tomića u uvjerenju da su ulovili istoimenog Antu Tomića s popisa hrvatskih branitelja koje traži Beograd. A možda su policajci bili i veliki fanovi Novaka Đokovića koji Anti nisu oprostili njegovo vrijeđanje Novaka Đokovića u njegovim kolumnama.
Kako su mediji pisali, navodno je morao urgirati i tadašnji srpski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin kako bi ovaj hrvatski dvojac mogao nastaviti putovanje.
O tom događaju u hrvatskim medijima vladao je muk.
Portal Dnevno tada je kontaktirao Tomića koji je samo poručio: “Ne, ne, ja ću sam pisati o tome, ne želim ništa odgovoriti. Sam ću pisati i to u srpskim, a ne u hrvatskim novinama. To nije stvar koja bi se trebala ticati hrvatskih čitatelja, već srpskih”.
Ali očito se predomislio ili srpski mediji nisu htjeli objaviti ovu ”vijest”. Naime u subotu je Jutarnji list objavio kolumnu Ante Tomića pod naslovom: “Triput su me zarobili na granici sa Srbijom, držali su me satima. Mislim da me spasio – Vulin!”. Nije poznato je li se oglasio u srpskim medijima po tom pitanju, ali je konačno progovorio o tom “neugodnjaku” za hrvatsku publiku.
“Prvi put je bilo krajem rujna. Sunčan i topao dan, miholjsko ljeto, perfektno vrijeme da se dođe u Vojvodinu, u obilje mirisnih plodova koji se skupljaju na njivama, vinogradima i voćnjacima, presipaju s pijačnih tezgi, u dvorištima kuhaju u marmelade i ajvare, u hladovitim mračnim podrumima vriju u rizlinge i u bakrenim kazanima destiliraju u vruću dunjevaču. No, meni je to veselje, zaslugom graničnih vlasti Republike Srbije, bilo uskraćeno. Nakratko. Nadao sam se ustvari da će biti nakratko. Čekali smo u sremskoj ravnici, na obali Dunava u Bogojevu, zaustavljeni pored limene kućice granične policije, već iscrpljeni i ravnodušni na rojeve zelenih insekata što su nam plazili po odjeći. Otresao bih napasnika jedino ako bih ga osjetio na koži, ako bi mi krenuo…”, napisao je uvodno Tomić.