Govoriti o braniteljima kao o “nitkovima” koji su “jedva dočekali rat da postanu netko” nije samo uvreda — to je brutalno brisanje njihove žrtve. Žrtve ljudi koji su izgubili mladost, zdravlje, prijatelje, obitelji, a mnogi i život, kako bi ova država uopće postojala. Bez te žrtve ne bi bilo ni studija, ni slobodnih rasprava, ni povjesničara koji danas s prijezirom dijele lekcije onima zahvaljujući kojima uopće imaju pravo govoriti.
Zato je današnji nastup povjesničara Hrvoje Klasić sramotan jer prelazi granicu ljudskosti. Jer kad znanstvenik kolektivno ponižava branitelje i hladno poručuje da će “bolji dani doći kad biologija učini svoje” i kada umru oni koji su stvarali Hrvatsku , tada više ne govori povjesničar, nego netko tko u smrti svojih sugrađana vidi političko rješenje kooje on želi.
U nastavku donosimo objavu i otvoreno pismo kvazipovjesničaru Klasiću od jednog takvog branitelja:
Teško je ostati ravnodušan kada povjesničar, iz udobnosti televizijskog studija, govori o ljudima koji su donosili odluke između života i smrti. Još je teže šutjeti kad te kao branitelja netko svede na “nitko” i hladno poruči da će ovoj zemlji biti bolje tek kad “biologija učini svoje”.
Zato ovo pismo upućeno povjesničaru Hrvoju Klasiću nije napisano iz ljutnje, nego iz potrebe da se podsjeti kako iza svake uniforme stoji čovjek — sa životom, snovima i dostojanstvom koje nitko nema pravo umanjiti
OTVORENO PISMO prof. KLASIĆU
Danas je na N1 TV gostovao hrvatski povjesničar sa tzv. lijevog političkog spektra i to ne bi bilo ništa posebno i spomena vrijedno jer tamo gostuje relativno često,da nije izrekao do sada neizrečene stavove . Moderno se to veli, autao se kao radikalni ljevičar.
Kad povjesničar kaže da su branitelji “jedva dočekali rat da postanu netko jer su prije bili nitko”, to više nije znanstvena analiza. To je izuzetno opasna izjava. Ne iz razloga što je to njegov stav ,na koji svakako ima pravo,nego zato što je povijesno neistinito,a socijalno i ljudski brutalno.
Tu ne govori o pojedincima koji su rat instrumentalizirali, što bi bila legitimna i nužna tema, nego koristi kolektivnu redukciju:
branitelji = ljudi bez identiteta
rat = njihova prilika za društveni uspon
motivacija = ne obrana države, nego osobna frustracija.
To nikako nije povijesna analiza jednog znanstvenika.
To je psihološko etiketiranje cijele skupine, bez dokaza, bez razlika, bez konteksta.
I pritom je povijesno neodrživo jer je velik dio branitelja bio zaposlen, obrazovan, s obiteljima, mnogi su u rat ušli gubeći sve što su imali, a ne “dobivajući identitet”. Neki su u rat otišli iz srednjoškolskih klupa( kao moja malenkost) i iz studentskih soba.
Rat nije bio audicija za društveni status nego raspad svakodnevnog života svima nama.
Jutros izgovorenoje prijezir s visine, upakiran u akademski rječnik.
Kad isti znanstvenik poruči da će “ljevici ,odnosno državi doći bolji dani kad biologija napravi svoje”, dakle kad branitelji poumiru, to više nije ni ideologija.
To je hladna kalkulacija smrti kao političkog procesa.
Branitelji tada više nisu ljudi, nego “problem” koji će vrijeme riješiti.
Nisu sugovornici, nego statistika koja treba nestati.
Vaša ironija profesore, je savršena:
oni koji se najglasnije pozivaju na humanizam, antifašizam i moralnu superiornost, bez treptaja dehumaniziraju cijelu skupinu ljudi jer im smeta u političkoj utakmici.
Implicitna poruka je više nego jasna;
-ne trebamo razgovor,
-ne trebamo pomirenje,
-ne trebamo konsenzus o prošlosti,
-samo trebamo da “oni” odu.
Poštovani profesore Klasić ,rat nije bio niti audicija za identitet i neprirodno je da Vi za sebe tvrdite da se borite protiv polarizacije društva,a u stvarnosti “betonirate” ideološke rovove.
Ovakvim izjavama gurate i umjerene branitelje u obrambeni stav,
dajete dodatno streljivo najgorim nacionalistima među nama
i pretvarate svaku legitimnu raspravu u emocionalni rat sa neistomišljnicima.
Možeš biti protiv Thompsona.
Možeš biti kritičan prema kultu branitelja.
Ali kad branitelje svedeš na “nitko” i čekaš njihovu smrt kao politički proces, tada problem više nisu ti protivnici.
Problem je jezik koji razara minimum zajedničkog ,građanskog i uljuđenog društva.
Domovinski rat nije bio terapija frustriranih i nepismenih “nitkova”.
I Hrvatska svakako neće postati bolja zemlja kad dočeka da joj dio građana umre.
Ako je ovo nova “progresivna” lijeva misao, onda problem nije desnica.
Problem je elita koja misli da je pamet zamjena za ljudskost.
Povijest se ne rješava biologijom.
Društvo koje tako misli, već je izgubilo kompas.
P.s.
Na fotki imam 18 godina i koji mjesec 9/91,završio sam 3.razred srednje medicinske škole sa vrlo dobrim uspjehom i primjernim vladanjem.Dakle,nitko. A sada sam Nitko.
P.p.s
Ovo Ante nije “onaj” Ante ,nego moj frend Ante I. Inače veliki hajdukovac.
