Povjerenje u znanost ne gradi se autoritetom, već poštenjem – i korekcijom
Nova analiza sa Stanforda i talijanskih istraživača podigla je prašinu: prema njihovim procjenama, broj života spašenih cjepivima protiv Covida značajno je manji nego što su to tvrdile ranije procjene Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Umjesto 14 do 20 milijuna spašenih života, autori sugeriraju brojku od oko 2,5 milijuna – uglavnom među starijima od 60 godina.
Sama činjenica da se znanstvena procjena može revidirati nije ništa novo – to je, zapravo, temelj znanstvenog metoda. Ali ono što stvara duboku nelagodu i potiče sumnju nije nova brojka, već reakcije (ili izostanak istih) onih koji su u javnosti predstavljali znanstveni konsenzus kao neupitnu dogmu.
Što to znači za znanost?
Ako je razlika između ranijih i novih procjena gotovo deset puta, to više nije tek “ažuriranje podataka”. To je ozbiljna revizija koja poziva na odgovornost — ne samo znanstvenika, već i medija, novinara, “faktčekera” i svih koji su bili dio javne kampanje uvjeravanja.
Uvođenje obveznih mjera, pritisak na roditelje da cijepe djecu, zabrane putovanja, uvjetovanje radnih mjesta – sve je to opravdavano “znanošću” i brojkama koje sada očito nisu bile tako čvrsto utemeljene kako se tvrdilo.
Što dalje?
Ne, ovo nije razlog za odbacivanje znanosti. Ali jest razlog za odbacivanje ideje da znanost ne griješi ili da se ne smije propitivati. Povjerenje u znanost ne gradi se tako da se kritičari stigmatiziraju, nego tako da se pogreške priznaju, objasne i isprave.
Znanstveni novinari, javne osobe i “fact-checkeri” koji su gorljivo branili svaki aspekt službene naracije sada imaju priliku pokazati zrelost – ne povlačenjem iz javnosti, već iskrenim suočavanjem s novim podacima.
Jer znanost ne traži vjeru, već razumijevanje. I zato: ispraviti smjer nije slabost, nego nužnost.
Crodex.net
