Dok se dežurni progresivci s totalitarnim refleksom zgražaju nad navodnim ustaštvom u Hrvatskoj — najčešće bez osnovnog razumijevanja političke teorije — simboli pod kojima je ubijeno između 50 i 100 milijuna ljudi bez ikakvih problema krase središte naše metropole.
Još uvijek, nažalost, nekim nostalgičarima totalitarizma i komunistima novog kova treba objašnjavati da su srp i čekić simboli brutalne represije, logora, čistki i političkog terora, supstancijalno jednakog onom nacističkom.
Kao što smo jasno vidjeli tijekom pandemije, naše je doba toliko moralno dezorijentirano da zlo prepoznaje isključivo kada dolazi s karikaturalnim brčićima. Ako ih nema; ako je ono umotano u lažnu retoriku “solidarnosti”, “antifašizma” ili “javnog zdravlja”, isti taj totalitarizam, s jednakim metodama prisile, isključivanja i kontrole, ostaje neprepoznat, pa čak i poželjan.
Hoće li kukavička domaća desnica na to konačno reagirati izvan saborskog prenemaganja, ili će se i dalje oslanjati na intelektualno lijene, politički korektne floskule ovog urušenog liberalnodemokratskog eksperimenta?
Izvor:SapereAude
