Katarina Peović analizirala Thompsona, ali preskočila ‘Lipu Kaju’ – slučajno ili namjerno?
Ovih dana u eter je procurila vijest koja zvuči kao da je izašla iz radionice za satiru: bivša zastupnica Radničke fronte Katarina Peović odlučila je napraviti “stručnu” analizu Thompsonove glazbe. Odabrala je, kako pišu mediji, desetak pjesama. I sve je tu – od “Bojne Čavoglave” do “Geni kameni”, prebiralo se po stihovima, kontekstima i ‘neprihvatljivim simbolima’.
No jedna stvar bode oči. Jedna pjesma je – izostavljena. I to ne bilo koja.
Gdje je nestala ‘Lipa Kaja’?
Za nas koji smo u toj pjesmi čuli više od glazbe – koji smo osjetili miris djetinjstva, okus kukuruza pečenog na ognjištu, toplinu doma i čežnju za izgubljenim svijetom – taj izostanak nije samo propust. To je namjerna amputacija srži hrvatske duše.
“Lipa Kaja” je možda najnježnija, najtoplija i najiskrenija pjesma iz Thompsonova opusa. To nije pjesma o ratu, o inatu, ni o krvavim vremenima – to je pjesma o ženi, zemlji i ljubavi, o jednostavnoj ljepoti običnog, ruralnog života.
Zato je i smetnuta s uma – jer se ne uklapa u stereotip koji bi Katarina i slični voljeli učvrstiti: Thompson kao isključivo “ratni huškač”, bez prostora za emociju, nježnost, sjećanje i ljepotu.
Lipa, ali previše hrvatska?
Jer “Lipa Kaja” ne daje protivniku dovoljno municije. Nema tu “ustaških pozdrava”, “ratnih metafora”, “kontroverznih simbola”. Samo stihovi o ženi “lipšoj od svitla i sjaja”, o kraju u kojem “duša rado zaspi”, o ljubavi prema konkretnom i stvarnom, ne prema ideologiji.
I možda je baš zato izostavljena. Jer najviše smetaju one pjesme koje ne možeš demonizirati – koje otkrivaju da iza svega ne stoji nikakav “mit o domoljubnom nasilju”, nego čovjek koji voli svoju zemlju, svoj jezik, svoju ženu, svoj dom.
Analiza ili ideološka selekcija?
Katarina Peović, zastupnica u hrvatskom Saboru, izabrana s manje glasova nego što jedna bolja fešta u Slavoniji skupi ljudi, očito ima vremena baviti se analizom glazbenika čije pjesme pjeva više Hrvata nego što njezina Radnička fronta ima birača.
Ne znamo gdje je bio znanstveni interes dok su pjevane pjesme o Che Guevari, bratsvu i jedinstvu, ili kad se po zagrebačkim klubovima parao zrak uz “Bella Ciao” i zvijezdu petokraku. To, izgleda, ne izaziva zabrinutost.
Ali Thompson – e to treba analizirati. Red po red. Nota po nota. I, jasno, precizno filtrirati. Jer ako se slučajno potkrade stih u kojem nema mržnje, samo ljubav prema Kaji – mogla bi publika posumnjati da je Marko Perković, pazite sad – zapravo čovjek. I Hrvat.
Napomena za Kaju: Opraštanje je ljudski, kaže se. Pa ti evo oprosta što si preskočila “Lipu Kaju”. Ali nemoj zaboraviti – neki od nas pjevaju baš nju, kad žele osjetiti što znači biti kod kuće.
