Dok hrvatska kultura već desetljećima traži identitet izvan sjenke bivše države, naši mediji i kulturna elita ponosno serviraju još jedan proizvod regionalne kuhinje — „Svadbu“, projekt koji, gle čuda, opet koketira s vječnim rudnikom tema: partizani, ustaše, Srbi, Hrvati, i pokoja šarena zastavica u kadru. A tko drugi da nas povede u još jednu „umjetničku“ bitku s vlastitim povijesnim traumama nego stari znanac, Rene Bitorajac?
Glumac koji već desetljećima ne silazi s ekrana — ali ni s državne sise — odavno je prerastao pozornicu. On više ne glumi uloge, on glumi društvenu savjest. I to debelo subvencioniranu.
U zemlji gdje se svaki “ozbiljniji kulturni projekt” financira iz proračuna — jer tržište za njih, ruku na srce, ne postoji — nije ni čudo da je Renejev „opus“ toliko postojan. Od „Metastaza“ do „Dnevnika velikog Perice“, preko svih mogućih varijacija na temu „nacionalizma za po doma“, Bitorajac je postao simbol našeg kulturnog zatvora u kojem smo i dalje zatočeni u 1941., samo s boljom rasvjetom i kamerom visoke rezolucije.
No što bi Rene glumio da sutra nestanu Srbi, Hrvati, partizani, ustaše i svi ti večni antagonisti? Bi li možda portretirao oca četvero djece koji pokušava otvoriti OPG na Baniji? Ili mladića koji u Dublinu pere suđe za hrvatski dug? Ne bi, jer to nije „umjetnost“. To nije „regiJon“. To ne prolazi u HAVC-u, ni u Berlinu, ni na Puli.
Insiderske informacije sugeriraju kako će i „Svadba“ biti još jedno bezvremensko djelo — što u prijevodu znači da je mogla biti snimljena 1985., 1995. ili 2025., a da razliku nitko ne primijeti. Samo je budžet sve veći.
A što se tiče stana u kojem Rene živi — onaj kojeg je, kako legenda kaže, ostavio „dida partizan“ — to je možda najbolji simbol domaće kulture. Maznuto, ali legalno. Autentično, ali nepravedno. Umjetnički, ali duboko ideološki.
I zato ne čudi što se neki već pitaju zašto Bitorajac nije u Predsjedništvu HDZ-a. Sve reference ima: neupitnu partizansku lozu, kulturni angažman s državnim pečatom, i beskonačnu sposobnost da kritiku društva isporuči — naravno — bez da ikada dovede u pitanje vlastiti položaj.
Jer ovdje se ne traži promjena. Traži se kontinuitet. I Rene to zna. Glumi ga bolje nego ikoga.
Crodex.net
