“Mjesto gradonačelnika nije za žene” — izjava Smiljana Tomaševića, oca zagrebačkog gradonačelnika.
Dok se zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević svakodnevno spotiče o vlastiti PR i tone sve dublje u upravljački kaos, njegov otac Smiljan Tomašević odlučio je dodati još malo ulja na vatru — izjavom koja zvuči kao da je stigla iz 19. stoljeća: “Mjesto gradonačelnika nije za žene.”
Ne, ovo nije izvadak iz šovinističke brošure s početka prošlog stoljeća, već poruka upućena saborskoj zastupnici Mariji Selak Raspudić, a koju su mainstream mediji odlučili prenijeti s osmijehom — kao zabavni kuriozitet. Nema zgražanja, nema medijske hajke, nema galame. Zašto? Jer se radi o ocu “njihovog dečka”, gradonačelnika iz progresivne, “zelene” kvote.
Gdje ste sada, hrabre ratnice za ravnopravnost?
Zanimljivo je primijetiti da inače vrlo glasne feminističke udruge koje iskaču iz paštete kada netko na Facebooku napiše “cura je parkirala preko dvije crte”, sada odjednom pate od teške laringitisne šutnje. Nema priopćenja. Nema osuda. Nema performansa s transparentima ispred Gradske uprave.
Jer kada seksizam dolazi iz “njihovog” tabora — tada to postaje simpatična izjava starijeg gospodina koju treba uzeti “s dozom humora”. Pa naravno, možda je i on “napredni šovinist”?
Muškost na aparatima
Ako već gospodin Smiljan dijeli lekcije o tome tko jest, a tko nije za pozicije moći, možda bi mogao obratiti pozornost na vlastitog sina, zagrebačkog gradonačelnika koji više djeluje kao maskota političke korektnosti nego kao ozbiljan lider metropole.
Svakim nastupom Tomislav Tomašević pokazuje da nije stvar u spolu, nego u karakteru, odlučnosti i znanju — a upravo tih elemenata kronično nedostaje u njegovom vođenju grada.
Zaključak: Feministkinje za rodnu ravnopravnost… samo kad im paše
Ova epizoda razotkriva već poznatu, ali temeljito ignoriranu istinu — da mnoge tzv. feminističke udruge nisu tu zbog žena ni prava, već zbog sredstava iz proračuna i ideološkog rata. Kad treba vikati protiv “nazadnih”, bučne su i militantne. Kad treba reagirati na pravi, stvarni seksizam u vlastitim redovima — onda se povlače u sigurnost institucionalne šutnje.
Smiljan Tomašević je rekao nešto što bi u bilo kojem drugom kontekstu izazvalo prosvjede i prijave pravobraniteljici. No ovdje — muk. Jer se zna tko smije vrijeđati, a tko ne.
Crodex.net
