Dok bošnjački mediji i političari u Sarajevu šire propagandni narativ o tzv. Armiji RBiH kao „časnoj i slavnoj vojsci“, pod tepih se ponovno gura istina – da ta vojska nije bila ni multietnička, ni obrambena, ni čista.
Ono što se danas slavi kao simbol otpora, zapravo je, za velik dio hrvatskog stanovništva u BiH, simbol progona, zločina i religijskog ekstremizma. Zločinačka djelovanja tzv. Armije RBiH nad Hrvatima više se ne mogu sakriti – ni revizionističkim naslovima, ni iskrivljenim udžbenicima.
ZLOČINI KOJI SE PREŠUĆUJU
Hrvatska, a pogotovo svjetska javnost, vrlo malo zna o brojnim ratnim zločinima koje su pripadnici tzv.Armije RBiH počinili nad civilima, ženama, starcima, djecom kao i zarobljenim vojnicima HVO-a.
Tzv. Armija RBiH tijekom rata počinila je brojne zločine a u svojim redovima imala je i strane islamističke odrede s Bliskog istoka – zloglasne mudžahedine, koji su vršili ritualna odsijecanja glava i protjerivanja nemuslimanskog stanovništva. Fotografije i videosnimke njihovih zvjerstava, kao i svjedočenja žrtava i zarobljenika, kruže internetom i služe kao tihi svjedoci istine koju službeni Sarajevo pokušava izbrisati.
Ipak, zločini u selima oko Travnika, u Grabovici, Uzdolu, Doljanima, Trusini, Bugojnu i drugim mjestima, ostaju upisani u memoriju onih koji ih nisu zaboravili – i koji ih nikad ne bi smjeli zaboraviti.
MIT O MULTIETNIČNOSTI
Jedna od ključnih laži bošnjačke ratne mitologije jest da je tzv. Armija RBiH bila vojska “svih građana BiH”. Da je to bilo točno – ne bi postojali ni HVO ni VRS. No dokumenti govore jasno:
- U odluci o formiranju Teritorijalne obrane iz svibnja 1992., od 44 zapovjednika – niti jedan nije bio Hrvat.
- U odluci o promaknuću časnika, od 227 imenovanih – samo trojica su bili nemuslimani.
- Odred El Mudžahedin, poznat po brutalnosti, bio je službeni dio 3. korpusa Armije RBiH, uz znanje i podršku političkog i vojnog vrha.
Zato se danas ta vojska s pravom naziva takozvana Armija BiH – jer nikada nije bila ono za što se predstavljala.
HVO – JEDINA ISTINSKA MULTIETNIČKA VOJSKA
Za razliku od ABiH, HVO je u svojim redovima imao tisuće pripadnika muslimanske vjere, čak i u trenucima kada je rat s bošnjačkom stranom već bio u tijeku. Prema izvješću iz lipnja 1993.:
- U zoni Jugoistočne Hercegovine bilo je 2.500 muslimanskih vojnika.
- Muslimani su činili 50% Prve brigade HVO Čapljina.
- U Stocu je bilo čak 60–70% muslimanskih boraca u HVO-u.
I sve to do 30. lipnja 1993., kada dolazi do preokreta i izdaje – muslimanski pripadnici HVO-a, vođeni direktivama iz Sarajeva, ubijaju suborce i prelaze na stranu ABiH, otvarajući front prema Mostaru i južnoj Hercegovini.
POVIJEST JE NE MOŽEMO MIJENJATI, ALI JOJ MOŽEMO REĆI ISTINU
Pokušaj Sarajeva da tzv. Armiju RBiH predstavi kao “antifašistički štit svih naroda BiH” ozbiljna je povijesna laž, temeljena na zaboravu, medijskoj manipulaciji i političkom unitarizmu. U BiH nitko nema ekskluzivno pravo na žrtvu – a još manje pravo na zaborav tuđih žrtava.
Za istinu se ne borimo iz mržnje, nego iz poštovanja prema žrtvama. Bez istine, BiH nikad neće biti ni pravna ni pravedna država.
