“Bez obzira na sve faze koje sam prošao, od punoglavca preko žabe i ponovno do punoglavca, sada sam uistinu glazbenik i to me silno veseli”, govori u Briefingu Miroslav Škoro koji će 28. prosinca u zagrebačkoj Areni održati veliki koncert, a o politici ne želi razgovarati. Tvrdi da je politika jako izbanalizirana i isprofanirana u Hrvatskoj, ali i u svijetu.
“Nisam rasni, talentirani glazbenik. Meni je glazba ortopedsko pomagalo da bih si dopustio igranje riječima. Puno mi je lakše pisati pjesmu kada znam o čemu ću. Imao sam sreću da sam kao osrednji glazbenik i pjevač, ali jako zaljubljen u taj posao, napisao pjesme koje već traju 30 ili 40 godina”, ističe Škoro pa priznaje da mu je posebno draga njegova pjesma “Moja vilo” koja nije daleko dobacila i baš zato mu je draga i pjevat će je u Areni i to zbog jednog gospodina koji će doći sa svojom suprugom. No priznaje da mu je ipak najdraža pjesma “Ne dirajte mi ravnicu” iz 1989..
“Napisao sam je da pomognem sebi i svojoj majci. Tu smo Jajo i ja slični, on je napisao pjesmu ‘Mojoj majci‘, a ja ‘Ne dirajte mi ravnicu‘ svojoj majci. Možda bih 1989. razmišljao o tome da provedem dobar dio života u Americi da sam mogao tamo prebaciti svoju mamu i neke prijatelje. A kako to nisam mogao, napisao sam pjesmu koja je dobila sasvim drugu konotaciju”, otkriva Škoro koji danas više nema ništa protiv da i drugi izvode tu pjesmu. “Sve poštivam, svoje uživam” je naslov pjesme koju je nedavno otpjevao i po kojoj je nazvao i zagrebački koncert jer smatra da je dobar trenutak da se taj slogan iskoristi jer živimo u u temperamentnom vremenu u kojem imamo šansu da budemo sve manji pa da nas nestane, ali imamo šanse i biti veliki.
“U Osijeku imam jako puno prijatelja i rodbine. Ako se čovjek rodi u Osijeku, a želi biti moreplovac, mora dobar dio života provesti na moru. Ja se bavim poslom u kojem se sve događa u Zagrebu. Druga opcija je Split koji jako vodi računa o svojim glazbenicima. Osijek nažalost nije takav. Bio sam u Osijeku prije dva dana. Život mi je tamo još uvijek dobrim dijelom”, ističe Škoro pa nam odgovara na pitanje je li on baja o kojem pjeva u svojoj novoj pjesmi “Baja”.
“Nije lako biti baja. Baja će jednako razgovarati i s premijerom i sa susjedom. Nisam baja samo zbog samo jedne stvari. Baja zna ponekad i nekome opaliti ‘čvoku‘, a ja nisam to u stanju. Moj frend Mirko Filipović je baja recimo. Imam puno kumova, ali trojicu s kojima se češće čujem: moj vjenčani kum Helajz, Branko iz Zagreba i Marin Topić, osječki fotograf. Sva trojica su ozbiljne baje”, naglašava Škoro pa otkriva da se više čuje sa Thompsonovim sinom, svojim kumčetom Šimunom, nego s Markom Perkovićem.
“Ovo što mu se izdogađalo u zadnje vrijeme je njega jako pogodilo do te mjere da ne znam… Teško mu je jako. A koga ne bi pogodilo”, kaže Škoro. Po tome da su najprije rasprodane karte na tribinama zaključio je da su njegova publika najviše ljudi njegovih godina koji ne mogu tri sata stajati. “Uglavnom su oni dio tihe većine s kojom stalno komuniciram. To su oni ljudi koji mogu otpjevati moje pjesme isto kao i ja, većina i bolje. I to nisu ljudi velikih financijskih mogućnosti. Pošteni ljudi koji vole to što vole, ali ne mogu dugo stajati”, govori Škoro pa objašnjava zašto srbijanske turbofolk zvijezde u Zagrebu pune pet arena o čemu hrvatski izvođači ne mogu ni sanjati.
“Usred Zagreba imate radio koji vrti isključivo tu glazbu. Drago mi je da netko može napuniti pet arena, ali mi je veći problem što to nismo mi. Trebalo bi vidjeti je li se u Zagrebu i u Hrvatskoj promijenila demografska struktura i voli naš narod više brze ritmove i tužne tekstove. Mi Hrvati kada radimo tužne tekstove, imamo i tužan ritam. Ne možemo imati veselje u ritmu, a pobio si pola familije do refrena. A možda bi se ljudi koji kreiraju javno mnijenje trebali zamisliti. Dobar dio urednika i medija u Hrvatskoj svoje ponašanje obrazlaže rečenicom – mi odgajamo publiku. E pa čestitam, dobro ste ih odgojili: Aleksandra Prijović, pet arena”, zaključuje Škoro.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati ovdje.
Izvor:jutarnji.hr
