Nažalost, većinski dio bošnjačkog naroda prije 30 godina je zaglavio u kolektivnoj šizofreniji. Za tu boljku očigledno lijeka nema
Podizanje spomenika nepresuđenom ratnom zločincu Mehmedu Alagiću na Vlašiću izazvalo je zgražanje Hrvata u BiH i izravno je ponižavanje hrvatskih žrtava .
Podizanje spomenika generalu Armije R BiH, optuženiku za ratne zločine Mehmedu Alagiću, izravno je ponižavanje hrvatskih žrtava, posebice u Središnjoj Bosni, koji još nisu dočekali pravdu. Neosuđeni za ratne zločine Alagić te pripadnici Armije R BiH u čijim je redovima bilo i mnoštvo boraca iz islamskih zemalja, u ovoj srednjobosanskoj općini vršili su ritualna ubojstva, strijeljali zarobljene civile i vojnike, poput skupine na Bikošima, oskrnavili drevni Franjevački samostan u Gučoj Gori te počinili brojne druge zločine.
Kao da već nije dovoljno poniženje podizanje spomenika, gradonačelnica ”multietničkog” Sarajeva je rekla u izjavi za radikalni bošnjački portal vijesti.ba da treba i u Sarajevu podići još jedan spomenik ratnom zločincu. Podsjećamo u Sarajevu već postoji i ulica po ovom ratnom zločincu!
Gradonačelnica Sarajeva @BenjaminaKaric u intervjuu za https://t.co/I4u4MdpYZZ: Sada, nakon svih reakcija, treba izgraditi još jedan spomenik generalu Alagiću! pic.twitter.com/3E2iqAEXhF
— Vijesti.ba (@Vijesti_ba) August 14, 2024
Upravo je slučaj Alagić najbolji primjer kako se u Bosni i Hercegovini njeguje selektivna pravda, a ratni zločini promatraju iz perspektive radi li se o “vašim ili našim zločincima”. U velikoj mjeri takvim percepcijama pomogao je i sam Haaški sud koji je doslovno primjenjivao posve različite kaznene mehanizme za pojedine optuženike, a identično je dijeljenje pravde nastavilo i pravosuđe BiH.
