Profesore doktore znanosti Milorade Pupovac, vaše ponašanje postalo je degutantno!…
Uzalud vam sve titule i znanje, kada se ne ponašate kao zastupnik u Hrvatskom Saboru i kao državljanin Republike Hrvatske!…
Znate profesore, doktore znanosti sada je 2021.godina i vi i ja živimo u Republici Hrvatskoj, nastaloj u Domovinskom ratu, pobjedom nad JNA, velikosrpskim agresorom i pobunjenim Srbima koji nisu htjeli prihvatiti državu Hrvatsku. A vi neprestano živite u NDH i SFRJ! Ne bi li bilo vrijeme da se vratite u sadašnjost i da napokon priznate da živite u Republici Hrvatskoj?…
Republika Hrvatska međunarodno je priznata 15.siječnja 1992.godine, primljena je u ravnopravno članstvo Ujedinjenih naroda 22.svibnja 1992.godine, članica je NATO i Europske unije. Domovnicu i hrvatsko državljanstvo dobili ste rođenjem u Hrvatskoj, kao i ja nakon 15.siječnja 1992.godine, što znači da ne živimo u NDH, niti u Socijalističkoj Republici Jugoslaviji već gotovo 30 godina.
A vi neprestano živite u NDH i SFRJ! Ne bi li bilo vrijeme da se vratite u sadašnjost i da napokon priznate da živite u Republici Hrvatskoj?
Kažete „ZDS” odnosno Za dom spremni je najsramotniji pozdrav u hrvatskoj povijesti i najsramotniji izraz stremljenja hrvatskog naroda za svojom slobodom”
Ne nije profesor, doktor Milorad Pupovac, braniti svoj dom nije sramotno, braniti svoj dom od agresora i osvajača borba je za goli život, za opstanak svojih bližnjih, svoje obitelji i svog naroda. Hrvatski branitelji HOS-ovci uz taj su poklič branili svoje domove i svoj narod upravo od velikosrpskog osvajača i vaših pobunjenih Srba iz Hrvatske!
Sramotno je pjevanje „‘Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate‘. To je sramotno, najsramotnije i najužasnije pjevanje, jer to nije izraz stremljenja srpskog naroda za svojom slobodom ! To nije borba srpskog naroda za obranu svojih bližnjih, svojih obitelji i svoga naroda! To je osvajačka, agresivna i krvava borba za tuđi teritorij sa ciljem stvaranja Velike Srbije, ubijanjem i uništavanjem svega hrvatskog, pa i zatiranje svakog traga postojanja hrvatskog naroda.
Sramotno je profesore, doktore Milorade Pupovac što je osnivač vaše stranke Samostalne demokratske srpske stranke – SDSS, optuženi ratni zločinac u Hagu Goran Hadžić između ostalih zločina i za zločin prema ranjenicima iz Vukovarske bolnice na Ovčari. Sramotno je što je još jedan od osnivača dr. Vojislav Stanimirović bio komandant saniteta i organizator zdravstva za Srijem, ravnatelj bolnice, gradonačelnik okupiranog Vukovara, sve do sudjelovanja u Vladi tzv. Republike Srpske krajine.
SDSS je osnovana 5. ožujka 1997. godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.
Antun Ivanković iz Tovarnika o osnivanju SDSS-a stalno piše:
U članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, 3, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: „U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK. Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok nadzorni odbor ima 3 a statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela.
Haški sud tereti Gorana Hadžića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene ubojstvima stotina i progonom tisuća Hrvata s okupiranih područja Hrvatske tijekom Domovinskog rata te za čitav niz drugih zločina. Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS), i da je sa danom 18. veljače 1992. godine stranka brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske.
Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine SDS koja je 1992. godine hrvatskim zakonom zabranjena i SSS i kako je upisana u registar stranaka?
Takvu stranku nigdje u svijetu nijedna država ne bi htjela registrirati, samo u Hrvatskoj je to moguće!
Uvijek se iznova čudim školovanim ljudima, intelektualcima, koji svoje znanje ne koriste u humane svrhe, za boljitak svog naroda u državi Hrvatskoj, odnosno u državi koja im je dala sva moguća prava, državi u kojoj žive i koja ih izdašno financira, nego se upregnu u politiku druge države kojoj vjerno služe i koja preko njih ostvaruje i dalje svoju agresivnu politiku na jedan sofisticiraniji i podmukliji način.
A vi ste se profesore, doktore znanosti Milorad Pupovac , dali upregnuti i nosite jaram velikosrpske politike Srbije, države za koju odrađujete prljav posao i izdajete državu u kojoj živite.
Poznata je vama profesore, doktore znanosti Milorad Pupovac povijest hrvatsko-srpskih odnosa, znam da vam je poznata, ali ću je ukratko iznijeti u interesu javnosti i istine, jer vi tu istinu mudro prešućujete i manipulirate njome.
Velikosrpska agresivna politika prema Hrvatima počinje sa:
Načertanijem Ilije Garašanina 1844.godine kada on tvrdi da su Hrvati pokatoličeni Srbi, što je potpuno pogrešno, jer su Hrvati primili katoličanstvo masovnim krštenjem u 7.stoljeću, a već 879.godine, Knez Branimir dobio je od Pape Ivanom VIII priznanje Hrvatske kao samostalne države, prve koju su Hrvati imali.
Vuk Stefanović Karadžić (1787.-1864.) u jednom je tekstu Srbi svi i svuda (1836.) sve susjedne narode uvrstio u Srbe. Jedna od glavnih postavki ovog srpskog jezičnog reformatora jest kako su svi oni koji govore štokavštinom Srbi, bez obzira na vjeru. Iz toga proizlazi da su katolici pokatoličeni Srbi, a muslimani islamizirani Srbi. Ukratko, Karadžić je stvorio nacionalnu ideologiju koja je težila asimilaciji katoličkih Hrvata i bosanskih muslimana s ciljem stvaranja Velike Srbije Odesa.
Prve hrvatske žrtve velikosrpske politike pale su za vrijeme 1.svjestskog rata u Odesi, kada se Hrvati unovačeni u KUK vojsku nisu htjeli pridružiti srpskoj vojsci. Točan broj ubijenih Hrvata ne može se utvrditi, ali se pretpostavlja da su Srbi ubili od 10 tisuća do nekoliko desetaka Hrvata.
O tom događaju je Miroslav Krleža napisao:: “U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici…”
„Kanatnij zavod“ bio je pun soba, hodnika i pregrada kao starodnevni labirint. U svakoj sobi su se odigravale tragedije i (u kojima) je tekla krv sužnjeva Hrvata. Sve užase u odeškom labirintu nadilazila je tamnica, gdje su gospodarili Srbi bez svjedoka. (…) Utamničenici nisu dobivali jesti. Bilo je ljudi, koji su čamili bez jela pet-šest dana. Ne samo kruh nego i vodu uskraćivahu „slabosilci“ omraženim „šokcima“.
Istina, na stranu i na vodu izvodili su „slabosilci“ sužnjeve, no pri tom iskaljivahu svoju srdžbu kundacima. Ljudi su radje trpili žedju nego izlazili. (…) Pojedince izvodili bi u hodnik i tukli kundacima. Pri tom lomili sužnjevima rebra, ključne kosti i ruke. (…) Ribari i mornari odeški nalazili su mrtvace u Crnome moru. (…) Sve se ovo odigravalo koncem listopada 1916. godine u „Kanatnom zavodu“, a štampi entente, pogotovo engleskoj, slali su Srbijanci opsežne izvještaje o „uspješnom“ osnivanju jugoslavenske vojske.“
Kako bi potaknuo glavno zakonodavno tijelo da upozna javnost s nesretnom sudbinom Hrvata, dr. Aleksandar Horvat uputio je interpelaciju pod nazivom Grozote u Odesi na sjednici Hrvatskog sabora 6. srpnja 1918. godine.
Istranin župnik Don D. Hlača napisao je dopis… gdje veli, da se vojnici iz njegove župe vraćaju iz zarobljeništva i pripovijedaju strahote (čita): „…Lomili su im prste na rukama, vukli ih po zemlji, držali po više sati u studenoj vodi, morili ih gladom na način, da bi ih strpali vezane u tamnicu, a onda oko njih i povrh njih vješali mirisave friške hljebove kruha, ne bi li tako na njih djelovali, da se prijave kao „dobrovoljci“ u srpsku vojsku. Neki od njih izbjegli su tim kušnjama jedino tako, jer su se znajući nešto talijanski, izdali za Talijane.“
Opetovano treba ponavljati da je velikosrpska ideologija uzrok svih zala koje je Srbija počinila nad hrvatskim narodom počevši od formiranja Države SHS, pa 6.sječanjske diktature kralja Aleksandra i terora koji je vršen nad hrvatskim narodom i ne samo nad hrvatskim narodom, nego je direktno kriva i za sva stradanje vlastitog srpskog naroda.
1918.godine Hrvati su ušli u zajedničku državu Slovenaca , Hrvata i Srba i odmah su pale prve hrvatske žrtve.
Prosinačke žrtve u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine. Na Trgu bana Jelačića ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Atentat u skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928. ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine. Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali ostali su živi.
Sibinjske žrtve Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
Senjske žrtve, 9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara. Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je.
Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega. Četnici su i članovi srpske vojne organizacije sa izrazitim velikosrpskim , nacionalističkim i šovinističkim ciljem, zdušno podržavani od Srpske pravoslavne crkve , koja čuva i njeguje velikosrpsku ideologiju.
Godine 1921. četnički su veterani u Beogradu osnovali »Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine«. Glavni utjecaj na organizaciju imala je Demokratska stranka, ali je to osporavala Radikalna stranka. 1924..godine, osnovali su dvije nove organizacije: »Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu« i Udruženje srpskih četnika »Petar Mrkonjić«. U svibnju 1925. godine, ove su se dvije organizacije stopile u »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu«. Stvarni voda tog udruženja sve do 1928. godine, bio je Puniša Račić. ( Atentator na Stjepan Radića) Listopada 1924. u Osijeku pokrenut je “Glas srpskih četnika”, u izdanju Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju, prvi četnički list na području Hrvatske i Slavonije.
Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika. u Beogradskoj skupštini, te na nastavljen teror i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.
Ustaški pokret osnovan je 7.siječnja 1929.godine pod nazivom Hrvatska revolucionarna organizacija, a bio je hrvatski separatistički i nacionalistički, totalitaristički pokret koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji. Cilj pokreta je bio uspostaviti neovisnu Hrvatsku svim sredstvima, uključujući i primjenom terora i nasilja.
Ustaški pokret obrambena je reakcija na agresivni i ekspanzionistički četnički pokret. Ustaški pokret trajao je institucionalno od osnivanja NDH 10.travnja 1941.godine do završetka 2.svjetskog rata 9.svibnja 1945.godine, a četnički pokret traje u kontinuitetu od osnivanja 1921.godine do danas i još uvijek je prijetnja miru sa svojim neostvarenim mitom o Velikoj Srbiji. Ustaše su skupa sa dijelom hrvatskog naroda koji se povlačio u Austriju u svibnju 1945.godine pobijeni od strane yugokomunista-četnika -partizana u koje su se u najvećem djelu preobukli četnici, koji su se odazvali na zahtjev postavljen Titu od strane Engleza.
Tako su preobučeni četnici ostali dalje kao kreatori i provoditelji bezumne mržnje prema Hrvatima. Rezultat te bezumne mržnje su upravo stravični zločini počinjeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991.godine.
Hrvati nemaju ništa slično Načertaniju, ni Homogenoj Srbiji Stefana Moljevića iz 1941.godine Stevan Moljević, u Nikšiću, 30. juna 1941 god.”Četnički dokumenti iz Drugog svetskog rata Dokumenat se nalazi u omotu na kome piše: Dr. Stevan] Mifoljević] »HOMOGENA SRBIJA«.
Što reći na ovaj dokument? Pitam se sa kojim pravom, se Srbi postavljaju kao da su hrvatske zemlje dobili na poklon ili u dotu, kao da hrvatski narod ne postoji, svojataju prostor koji nije njihov, niti su ga dobili . Jednostavno u toj svojoj mitologiji i agresiji postali su iracionalni! Na osnovu čega, kojeg prava sebe vide kao jedini narod na ovom dijelu zemaljske kugle, koji ima pravo na državu i domovinu?
“Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandni alat za izvršenje takvog projekta.
Valerijanov memorandumom dokument je Srpske Pravoslavne Crkve, episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha koji je predan 9. srpnja 1941.godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Schroderu sa 100 000 ubijenih Srba od strane NDH, te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih!
Taj pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, u inozemstvo je donio dr. Miloš Sekulić, a fotografije su također bile krivotvorene. Nije isključeno, da su one djelo njemačke obavještajne službe. Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićev je tekst izazvao bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.).
Upravo taj dr. Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“.
Ustaški zločini spiralni su efekt četničkih zločina!
Pitam vas profesore, doktore Milorad Pupovac, zbog čega sada postavljanje spomenika žrtava 2. svjetskog rata, kada je u Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine točno navedeno u članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))
Hrvati nemaju profesore doktore znanosti Milorade Pupovac ništa slično Memorandumima 1,2 i 3, nije im potrebno, ne posežu za tuđim teritorijem, čuvaju svoj dom i uvijek su ga spremni braniti. Nemaju Hrvati , Hrvatski svijet, kao što Srbima nije dovoljan Srpski svet. Nisu Hrvati 1991.godine granatirali srpska sela i gradove, ubijali srpsku djecu, rušili srpske crkve, škole i bolnice u Srbiji, kao što su Srbi u Hrvatskoj!
Hrvati nikada nisu tražili salate, da imaju za klati Srbe, nikada!
I zapamtite profesore, doktore znanosti Milorad Pupovac što je Isus rekao:
Tko se mača lača od mača i pogiba!
Matej 26,52 Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.“
Ne možete napadati druge ljude i narode, a da pri tome vaš narod bude pošteđen. A vi ste Srbi krivci za sve ratove, krivci ste za sve poginule i snosite odgovornost za njih. Vi, upravo i vi osobno sa svojom huškačkom politikom, sa svojim prozivanjem Hrvata, sa svojim provokativnim Novostima i sa svojim nametanjem vaših srpskih vrijednosti, većinskom hrvatskom narodu. Po pravdi i pravednosti, vi kao srpska manjina u Hrvatskoj trebali bi po reciprocitetu imati ista prava, kao i hrvatska manjina u Srbiji! Bez toga pravde i suživota nema!
