U HRVATSKOJ JE MEĐU POLITIČARIMA 25-30 POSTO PSIHOPATA, A 40 POSTO KONFORMISTA ODRŽAVA IH NA VLASTI
„U Hrvatskoj 4 % populacije boluje od psihopatije, dok je ta brojka među hrvatskim političarima znatno veća. Po metodologiji Lobaczevskog, procjena je u Hrvatskoj: između 25 i 30%. Ta je brojka jako velika, a još je više poražavajuće da je čak 40 od 100 Hrvata konformistički nastrojeno i da podržavaju psihopate na vlasti i u njihovoj moći“ zaključio je svoj nastup „Ljudi koji vladaju Hrvatskom su psihopati, evo zašto ih posebno privlači politika…“ profesor s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Tado Jurić, kako je to u kolovozu prošle godine prenio „Zadar danas“, očito prepričavajući izjave dane na Podcastu Velebit.
Otad teško da se išta bitno promijenilo nabolje, pa u ove dane “ljetnog raspusta” ne škodi podsjetiti se.
Esej počinje ovim šokantnim opisom fenomena psihopata u politici: „Svi znamo da je politika ‘prljav’ i nemilosrdan svijet. Ne samo da političari moraju biti ‘debelokožci’ nego moraju znati i napadati svoje protivnike, prijetiti, lagati i ostale osobine od kojih se pošten svijet zgraža. Upravo tu stupaju na scenu oni kojima je to prirodno okruženje – psihopati. Taj mentalni poremećaj karakterizira se posvemašnjim nedostatkom moralne savjesti i savjesti te opsesijom za moći i kontrolom.“
Svi mi „na spomen riječi ‘psihopat’ zamišljamo nekakve uvrnute likove kao iz filma ‘Kad jaganjci utihnu’“, primjećuje dr. Jurić, a onda upozorava kako „znanost jasno pokazuje da se zapravo radi o nadprosječno uglađenim ljudima koji izgledaju čak i normalnije od normalnog“. Po njegovu mišljenju, „psihopati se zapravo rijetko nalaze u zatvorima, oni se u pravilu nalaze na pozicijama vlasti, najčešće među političkim i ekonomskim elitama“.
„Osnovna njihova ‘prednost’ je što nemaju savjesti, a glavna je karakteristika da žude za moći i da su potpuno zadovoljni sami sobom“
Po čemu se psihopati razlikuju od ostalih ljudi, pita se dr. Jurić te uz ostalo iznosi ovo razlučivanje: „Ključna osobina koju dijele podjednako svi psihopati jest nesposobnost osjećanja empatije i nedostatak savjesti. Cleckley je identificirao nekoliko univerzalnih osobina psihopata koji im daju prednost pred drugima. Osnovna njihova ‘prednost’ je što nemaju savjesti, a glavna je karakteristika da žude za moći i da su potpuno zadovoljni sami sobom.“
„Prisustvo ili odsustvo savjesti – zaključuje opširnu analizu prof. Jurić – pravi iznimno duboku podjelu među Hrvatima, koja je mnogo veća od ideoloških podjela u ovom društvo. Stoga je jedina borba u Hrvatskoj borba ljudi sa savjesti protiv ljudi bez savjesti, ili prije obrnuto. U jednom naprednom hrvatskom društvu psihopatima se ne bi smjelo dozvoliti obavljanje i držanje funkcija s kojih mogu ugrožavati živote i blagostanje šire nacije. Kolike su samo katastrofe mogle biti spriječene da smo na vrijeme uspjeli identificirati i izolirati psihopate u hrvatskoj politici i na ostalim upravljačkim pozicijama?“
On kao moguće „rješenje ovog problema“ vidi to da se „bar političari koji zauzimaju i koji će zauzeti ključne državne pozicije te mjesta u Saboru podvrgnu obveznom testiranju na psihopatološke crte ličnosti (test je razvio dr. Hare) prije nego se izložimo njihovim destruktivnim porivima”.
Cijeli tekst u kojem se hrvatskoj politici i društvu zadire pod kožu s pozicija socijalne psihologije može se pročitati ovdje.
