Majstorska cesta u vrijeme svoje gradnje, početkom 19. stoljeća, predstavljala je pravo remek-djelo. Proteže se od Svetog Roka, preko 1048 m visokog prijevoja Mali Alan sve do Obrovca u dužini od 41 km.
Građena je od 1825. – 1832. godine u vrlo teškim uvjetima kako bi se skratio put do Dalmacije. Tada je bila jedna od najvažnijih prometnica koja je spajala sjever i jug Hrvatske. Osim trgovačkog prometa, služila je i kao poštanska prometnica između Beča i Zadra.
Način na koji je njezin graditelj Josip Kajetan Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini, s brojnim serpentinama između klisura i kukova, predstavljao je tada veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 % što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica.
O njezinoj vrijednosti i impresivnom načinu gradnje svjedoči i činjenica da je 2007. godine uvrštena u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Majstorskom cestom i danas se prometuje, a iako je makadamska, u normalnim vremenskim uvjetima prohodna je i za obične automobile. Biciklistima i motociklistima, nezaobilazna je ruta vožnje Velebitom zbog prekrasnih vidika i netaknutog krajolika.
Na njezinom se putu nalaze i Tulove grede – krški fenomen kojega čine okomite vapnenačke grede, kukovi i tornjevi. S jednog od najljepših Velebitskih vrhova na visini od 1120 m, doživjet ćete nezaboravne trenutke i moći snimiti spektakularne fotografije.
Lokacija podno Tulovih greda jako je dobro poznata ljubiteljima Karla Maya, jer je upravo tu sniman jedan dio filmova o Winnetouu.
Povijest Majstorske ceste
1825. godine konačno je započela gradnja jedne od najspektakularnijih prometnica u Hrvatskoj, koja i danas ostavlja bez daha.
Majstorska cesta u Obrovcu prelazi Zrmanju i uspinje se preko tri prijevoja. Prvi je Prag (856 m) smješten podno Tulovih greda, a zatim slijede još Kraljičina vrata (970 m) i Mali Alan (1048). Cesta se zatim spušta prema Lici niz strmu i pošumljenu padinu, te nastavlja prema Svetom Roku.
Graditelj Josip Kajetan Knežić primijenio je tada nove građevinske tehnike koje su mu omogućile da na racionalniji način rješava probleme planinske cestogradnje. Osim što nagib nigdje ne prelazi 6%, širina kolnika je šest i pol metara.
Mitska bića u Tulovim gredama
Iako pogled u bilo kojem smjeru ostavlja bez daha, pažnju privlače i Tulove grede. Uz te su stijene vezane razne narodne predaje. Ondje su se izlijegali zmajevi, a u njima su živjele i nevidljive velebitske vile. Treće mitsko biće u tim stijenama za koje se vjerovalo da postoji jest Crna Kraljica, koja je donosila nesreću. To je mitsko biće dalo ime planinskom prijevoju Kraljičinim vratima. Njihov impozantan izgled i osjećaj strahopoštovanja koji izazovu u vama učinit će vam jasnim zašto se toliko legendi i priča veže uz taj kraj. U podnožju greda ne propustite provjeriti crkvicu sv. Franje pomalo neobične arhitekture, s trijemovima na obje strane – prema moru i prema planini.
Simbolični su ti trijemovi jer takva je Majstorska cesta. S jedne strane pogled puca na kanjon Zrmanje te Karinsko i Novigradsko more, dok su s druge strane Tulove grede i Velebit. Ravni kotari pružaju se kao na dlanu u jednom trenutku, dok u drugom gledamo oba Maslenička mosta. Sjever i jug, spojeni s četrdeset kilometara povijesti.
Posjet Majstorskoj cesti možete isplanirati i nakon što se uputite na avanturu života Highlander Velebit, koji se održava u rujnu i tako u jednom potezu doživjeti dvije predivne pustolovine.
Izvor:Tea Rožman Svedrović/skitnice.hr/punkufer.hr
