Uvečer 18. lipnja 1961. četiri djevojčice, stare jedanaest i dvanaest godina, zajedno su se igrale na južnoj granici maloga španjolskog sela Garabandal koje ima osamdesetak skromnih kuća.
Zaselak je bio siromašan, katolički i netaknut modernim pogodnostima, nisu imali čak ni telefon.
Conchita, Mari Loli, Mari Cruz i Jacinta uputile su se u nestašnu pustolovinu krađe jabuka s drveta njihova školskog učitelja kad su začule glasnu tutnjavu, poput grmljavine, ali na nebu nije bilo oblaka. “Kakvu smo veliku pogrešku počinile!” povikala je Conchita. “Sada kada smo uzele jabuke koje nam ne pripadaju, đavao je sretan, a naš jadan anđeo čuvar tužan je.”
Nekoliko minuta poslije blistav anđeo pojavio se pred njima. Nije ništa rekao i nestao je nakon nekoliko kratkih minuta. Anđeo se u idućim danima ukazivao četirima djevojčicama još osam puta, ne rekavši ijednu riječ.
Zatim je 1. srpnja napokon progovorio: “Došao sam navijestiti posjet Blažene Djevice Marije od Karmela. Ona će se ukazati sutra, u nedjelju.”
Situacija u vezi s trenutačnom crkvenom presudom ukazanja u Garabandalu jest „Non-constat de supernaturalitate”, što znači “Nadnaravni izvor nije utvrđen”, i otvoreno je za nove procjene.
U „Službenoj napomeni” 8. srpnja 1965. biskup Eugenio Beitia u Santanderu – biskupiji kojoj pripada Garabandal, napisao je: „Ističemo, međutim, da nismo pronašli ništa što bi zaslužilo Crkvenu cenzuru ili osudu niti u nauku ni u duhovnim preporukama, koje su objavljene tako da se obraćaju vjernicima jer sadržavaju nagovor na molitvu i žrtvu, euharistijsku pobožnost, čašćenje Gospe tradicionalnim pohvalnim načinima i sveti strah od Boga kojega vrijeđaju naši grijesi. One jednostavno ponavljaju zajednički nauk Crkve u tim stvarima.”
Sveci koji su vjerovali u ukazanja u Garabandalu
Značajan broj suvremenih svetaca vjerovao je u ukazanja u Garabandalu, kao npr. sv. Majka Terezija iz Kalkute, sv. papa Pavao VI., sv. Josemaria Escriva de Balaguer, i sveti Padre Pio, između ostalih. Sv. Padre Pio poticao je ljude da idu u Garabandal; na pitanje o autentičnosti, jednom je oštro odgovorio: „Koliko se puta Ona mora ondje ukazati da biste povjerovali?”
Sv. papa Ivan Pavao II. također je očito bio podupiratelj Gospinih ukazanja u Garabandalu. Kada je kopija knjige Albrechta Webera, verzija iz 1993., Garabandal Der Zeigenfinger Gottes (Garabandal: Prst Božji) predstavljena papi Ivanu Pavlu II., on je poslije zamolio svog tajnika, oca (sada nadbiskupa) Stanislava Dziwisza, neka piše autoru. U sljedećem tiskanju knjige 2000., dio Papine poruke otisnut je na stranici 19:
„Neka vas Bog nagradi za sve. Osobito za duboku ljubav kojom događaje povezane s Garabandalom činite poznatijima širom svijeta. Neka poruka Majke Božje pronađe ulaz u srca prije nego što bude prekasno. Kao izraz radosti i zahvalnosti, Sveti Otac daje vam svoj apostolski blagoslov.” (Iz knjige “Upozorenje. Svjedočanstva i proročanstva prosvjetljenja svijesti”, autorice Christine Watkins; izdavač Kyrios)
„Garabandal: Nezaustavljivi vodopad” je dokumentarni film koji prikazuje događanja u Garabandalu za samih ukazanja, ali i godinama kasnije. Tvorci dokumentarca locirali su očevidce ukazanja Naše Blažene Majke u San Sebastian de Garabandalu, i intervjuirali vrijedne stručnjake (doktore, teologe, svećenike) za marijanska ukazanja kako bi dublje ušli u proročku dimenziju Garabandala kao i u pitanje zašto Garabandal još uvijek čeka konačnu presudu crkvenih vlasti.
Također, otkriva, odnosno razotkriva lažna podmetanja i neprofesionalni pristup istom.
Cijeli dokumentarac, s hrvatskim prijevodom izdavačke kuće Kyrios, možete pogledati u nastavku:
