Nevjerojatno međusobno vrijeđanje predsjednika i premijera, koje prelazi osobnu razinu i poprima zabrinjavajuću razmjere, najzornije pokazuje koliko je u Hrvatskoj (ne)popularno i teško biti milostiv prema udbaškim zločincima osuđenim na doživotnu robiju. Dva najviša državna dužnosnika trenutno vode ogorčeni verbalni gotovo uličarski fajt oko toga na čiju je inicijativu pokrenut zahtjev za Perkovićevo i Mustačevo pomilovanje. Odnosno, kome je zapravo stalo da se oslobode udbaški zločinci. Plenkoviću ili Milanoviću?
Plenković tvrdi da je sve Milanovićevo maslo i da je pri tome iskoristio generale kao “korisne budale” za ostvarenje svoje zamisli. Po Milanoviću, istina je posve drugačija. Iza svega stoji Plenković i “druga generacija udbaša” koja se na ovaj način dokazuje i odrađuje naslijeđene dugove i obveze svojih roditelja. Neovisno o tome tko je, Milanović ili Plenković, stvarni inicijator pokušaja spašavanja zločinaca od doživotnog robijanja, jasno je da su glavni zagovornici, a možda i nalogodavci ovog moralno potpuno neprihvatljivog pokušaja, ljudi koji su dio ostatka iste strukture na čijem su čelu bili i u ime koje su Perković i Mustač počinili svirepi zločin. Nedvojbeno je da je Milanović u aktualnom sukobu s Plenkovićem u puno boljoj poziciji. Isključivo on odlučuje ne samo o Perkovićevoj i Mustačevoj sudbini već i o vlastitoj i Plenkovićevoj političkoj budućnosti.
Pomilovati ili ne pomilovati, pitanje je sad! Pomilovanje bi, naravno, išlo u korist Perkoviću i Mustaču, ali i Plenkoviću. Osuđeni udbaši dobili bi par godina života na slobodi, a Plenković bi profitirao jer bi se oživotvorila njegova spekulacija o Milanovićevoj povezanosti s Perkovićevim i Mustačevim udbaškim krugom. To bi zasigurno izrazito negativno utjecalo na predsjednikov rejting u većem dijelu hrvatske javnosti. Milanović bi, zbog pomilovanja, bio kratkoročno, srednjoročno, ali i dugoročno gubitnik. Od takvog grijeha ne bi ga oprao čak niti sapun Ante Gotovine. Jasno je da nepomilovanjem, gube Perković i Mustač. Do smrti ostaju u zatvoru.
No gubi i Plenković, jer ga time Milanović neraskidivo veže uz udbaško leno. Izrazito nepopularno velikoj većini Hrvata, pogotovo onima od centra na desno. Upravo Plenkovićevom biračkom tijelu. Nepomilovanjem, Milanovićeve riječi o drugoj generaciji udbaša predvođenoj Plenkovićem dobivaju na vjerodostojnosti. Bez obzira što time ne potvrđuje odanost i ideološku budnosti izrazito moćnoj strukturi, Milanović ima dobar alibi: “bio sam spreman, ali pritisak je bio prejak. Ovo je bolje za sve nas.”.
Tako je Milanović ekskluzivni dobitnik u slučaju nepomilovanja jer istovremeno ne samo da eliminira Plenkovića iz značajnog političkog prostora kojeg trenutno baštini već i čvrsto zauzima taj prostor.Za razliku od Milanovića, potencijalnog gubitnika ali i mogućeg dobitnika u akciji pomilovanja, general Ante Gotovina apsolutni je i uvjerljivo najveći gubitnik pokušaja pomilovanja udbaških zločinaca. Ostali zločinci u zatvoru ili ne, Gotovina je nepovratno izgubio aureolu opće obljubljenog nacionalnog junaka i neprikosnovenog društvenog autoriteta. Bilo kako bilo, na potezu je Milanović.
Ubrzo ćemo saznati jesu li mu Mustač i Perković toliko važni(moćni) da je čak spreman ugroziti i samoga sebe ili mu je ipak važnije žestoko poraziti Plenkovića i dodatno ojačati vlastitu poziciju.
Izvor: FB Trpimir Goluža
