Novac na računu dr. Franje Tuđmana bio je, naravno, imovina. 210 tisuća DEM pristojna je ušteđevina za bivšeg predsjednika RH, umirovljenog generala JNA, direktora Insituta za historiju radničkog pokreta i autora u 48 historiografskih izdanja, te njegove supruge Ankice Tuđman, bivše službenice Sekretarijata spoljnjih poslova SFRJ. I ništa više od toga. piše istraživački novinar Gordan Malić.
Osim štednje Tuđmanovi su posjedovali vilu u Nazorovoj ulici u Zagrebu gdje su živjeli od 1961. g. Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, teme ostavinske rasprave bile su spomenuta kuća i njegova autorska prava. Bez druge imovine.
Otprilike toliku štednju (251 tisuća eura) Kolinda-Grabar Kitarović i njen suprug Jakov priložili su u imovinskoj kartici na kraju njenog predsjedničkog mandata. Pred bivšom predsjednicom i njenim suprugom još su mnoge godine do mirovine.
Predsjednik Stjepan Mesić nije prijavio štednju, nego samo nekretninu od 90 m2, ali je nedugo nakon odlaska s funkcije gotovinom kupio dva stana u podsljemenskoj zoni vrijedna 1,9 milijuna kuna. Umirovljen je 2012., mirovina mu iznosi 20 tisuća kuna, a on tvrdi da je premala.
Ušteđevina bivšeg predsjednika Ive Josipovića, na dan odlaska s funkcije bila je 300 tisuća eura. Uz to je prijavio četiri stana, zemljište i pijanino Yamaha. Veći dio imovine stekao je u RH nakon 1990. U starosnu mirovinu odlazi iduće godine.
Od četiri bivša predsjednika/ce najmanju ušteđevinu imao je osnivač hrvatske države i prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. Na obiteljsku kuću u kojoj je živio do svoje smrti, prije dvije godine uknjižila se država s potraživanjem od 192.625,25 kn, zbog neplaćenog poreza.
Što je sporno u štednji prvog hrvatskog predsjednika koja je 17. rujna 1998. na naslovnici Jutarnjeg lista objavljena kao senzacija? Baš ništa.
Da sam bio na njegovom mjestu prijavio bih taj iznos da građani vide kako ništa nisam ukrao. Zakon ga u to vrijeme nije obvezivao da prijavljuje imovinu, a imao je čovjek i prečeg posla.
Podatak o štednji Tuđmanovih nije bio skrivan jer je stajao na računu jedne domaće banke. Bio je privatan. Tuđman sigurno nije očekivao da će to jednom postati prvorazredno društveno pitanje o kojem se raspravlja i danas. A tko bi normalan očekivao takvu ludost?!
Zašto je i kako je ta naslovnica nastala, e to je već ozbiljnija priča. Ali svi su novinarski poltroni danas zauzeti odrađivanjem, pljuvanjem, uvredama i kuknjavom. Ništa ih ne zanima jer sve znaju, a i sve se (po njima) zna.
Uistinu, sada vidimo da ništa nije bilo slučajno i da je to bio samo dio specijalnog medijskog rata koji je imao za cilj rušenje Tuđmana i instaliranje čovjeka kao što je Stjepan Mesić prema kojem su novinari bili blagonakloni i nikada nisu istraživali porijeklo njegovog novca.
Često smo svjedoci gostovanja bivšeg predsjednika RH Mesića u raznim emisijama u mainstream medijima u kojima komentira sve i svakoga ali ne možemo čuti odgovore a ni pitanja na koja bi Mesić morao dati odgovor.
Od silne bogate nemoralne ostavštine Stipe Mesića, nijedan novinar/ka ga nije pitao ključna pitanja…
Kad Mesić uđe u studio, voditelj bi trebao pitati Mesića:
1. Zašto je tražio zatvor za potpisnike dekleracije hrv. jezika 1968.
2. Zašto je u SFRJ bio osuđen kao kriminalac lopov, kad je maznuo lovu za elektrifikaciju Orahovice
3. Zašto je 90ih pjevao Juru i Bobana, optuživao mladog jastreba da je pjevao Titove pjesme, pa kasnije isti Mesić drži hvalospjeve Titu, pohađao skupove HSPa, negirao Jasenovac,
4. Gdje su čekovi Hrvata iz Australije i Kanade?
5. Kako je došao do novaca, i kako to da Mesiću “prijatelji” mogu posuđivati novac, a kad Thompson primi novac od prijatelja, onda mora platiti porez na njih.
6. Kako je Mesić kao predsjednik države kod banaka vršio pritisak na banke da daju povoljne kredite njegovim pajdašima, ili “samo sam se raspitivao za kamate”.
7. Kako se ugurao u NEXE i ostale tvornice.
8. Kako je kod Bandića zapošljavao svoju rodbinu i djecu na izmišljena radna mjesta, a sad istog tog Bandića blati i drži moralne prodike o korupciji.
To je samo ukratko što nam je palo na pamet.
