Patrick Wood – jedan od najistaknutijih stručnjaka za tehnokraciju i autor intrigantne knjige „Technocracy – The Hard Road to World Order“ (2018) (Tehnokracija – Težak put do svjetskog poretka) – upozorava nas da je vrijeme da se probudimo pred jasnom i vrlo izglednom opasnošću od nadolazeće tehnokracije koja u prijevodu govori o tome da najpohlepniji milijarderi ovoga svijeta žele prigrabiti sve resurse našega planeta isključivo za sebe, ostavljajući za sobom pustoš, u prijevodu – goloruko stanovništvo i još nas k tome uvjeravajući kako je to jedini način za prevladavanje modernih problema.
Cilj svjetskih moćnika, kako ističe Wood je taj da „oni u konačnici žele preuzeti svu vrijednost svijeta i staviti je na Blockchain. A zatim žele kontrolirati Blockchain te će na taj način kontrolirati svo bogatstvo na svijetu. Žele imati u svojim rukama sve osnovne resurse bogatstva na svijetu. Tako je rečeno. To je igra koja je u tijeku od 1973. godine. Pisali smo dosta o tome 70.-ih godina. Igra se sastoji u preuzimanju kontrole nad resursima planeta. To je ono što su tražili. Oni su znali što će se dogoditi. Osobno mislim da je Rockefeller sve znao još 1973. godine, da će doći do prirodnog katastrofalnog kraja fiat valuta.“
Budući da je Rockefeller znao kako novac u budućnosti neće predstavljati nikakvo bogatstvo ili vrijednost, odnosno da će na kraju novac izgubiti svu svoju vrijednost, na njegovu je umu bilo isključivo osvajanje resursa. „Nije važno kakvu valutu stavljate na vrh, ako posjedujete farme, ako posjedujete zemlju, ako posjedujete naftu, ako posjedujete sve resurse koje u biti uzimate.“, ističe Wood.
Svjetski moćnici žele nas vratiti u neo-feudalni tip sustava gdje malo ljudi posjeduje sve, a oni kao mi ne posjeduju ništa. Sada to više niti ne kriju. U iskazivanju njihove težnje za porobljavanjem ostatka stanovništva vrlo su jasni i nedvosmisleni. O, da, dobri stari Klaus Schwab nam je lijepo rekao i napisao – „Nećeš imati ništa i bit ćeš sretan, sretan, sretan. Bit ćeš toliko sretan što ne posjeduješ ništa.“ Morali bismo ga upitati – Dakle, dragi Klaus, ako nitko od nas neće posjedovati ništa, tko će onda posjedovati sve te stvari? Zna se, rekli bismo.
Netko tko želi posjedovati sve, svima nama ostalima savjetuje da se pomirimo s time da nećemo posjedovati baš ništa i da je u tome zapravo prava i najveća sreća. Razmislimo načas o tome. Razmislimo o odricanju od bilo kakvog posjedovanja kao o pravom rasterećenju. Što je najbolje, ima čak i nečeg oslobađajućeg u toj ideji odricanja od posjedovanja, zar ne? Paradoksalno je jedino to što odricanje od posjedovanja promovira netko tko je toliko pohlepan i željan posjedovanja.
Na kraju ispada da ćemo svi mi biti žrtve šačice pohlepnika. Ne. Nije lako razumjeti pohlepu. Pohlepan čovjek zasigurno nam je ni sam neće moći objasniti. A, upravo je to osobina koja krasi sve svjetske moćnike. To je, osim egoizma, taštine i zaljubljenosti u moć, jedino što im je zajedničko i što ih najsnažnije obilježava kao ljude. Osobe poput Klausa Schwaba nikada neće razumjeti što je Mahatma Ghandi htio reći kada je izjavio: „Zemlja pruža dovoljno da zadovolji potrebu svakog čovjeka, ali ne i pohlepu svakog čovjeka.“
Schwab vjerojatno nije čitao ni Bibliju u kojoj jasno piše: „Čuvaj se svih vrsta pohlepe, jer čovjekov život se ne sastoji od posjedovanja stvari.“ Autor Janwillem van de Wetering pohlepnog čovjeka opisuje kao debelog demona s malim ustima koji je vječno gladan i koliko god ga hraniš, nikada nije sit i nikada mu nije dovoljno. Pohlepni ljudi vječno su u nekom strahu i vječno su nesretni jer su nezasitni.
Stalno bi htjeli još i još. U pravu je bio Erich Fromm koji je rekao: „Pohlepa je jama bez dna koja iscrpi osobu u beskrajnom pokušavanju da zadovolji neku potrebu bez da ikada dosegne satisfakciju.“ Eto, bez obzira što ćemo teško moći razumjeti pohlepu, jedno je sigurno i u potpunosti se slažem s tom perzijskom poslovicom koja kaže: „Koliko god se trudio biti bogatim, pohlepan čovjek zauvijek ostaje siromašan.“ Uzalud je pohlepnicima sav trud…
Sada, kada znamo da ćemo biti žrtve šačice zakletih pohlepnika, možda će nam biti malo lakše shvatiti kakav nam to resetirani svijet spremaju ti pohlepnici. Zar bi pohlepni i egoistični ljudi mogli skrojiti svijet po mjeri svakog čovjeka? Naravno da ne. Savršeno nam je jasno da ga oni mogu skrojiti samo po mjeri svoje pohlepe.
„Da, ovo je bio njihov plan već odavno i upravo sada napokon možemo vidjeti kako sve dolazi na svoje mjesto. Prašina se polako sliježe i sve možemo vrlo jasno vidjeti. Ovo nije komunizam, komunizam je upravljanje privredom. U ovome neće biti ni komunizma, kao što tu nema ni socijalizma. Dakle, ne dijelim ništa s vama.“ , pojašnjava Wood.
Ukratko, svjetski moćnici ne žele nam dati nikakva prava. Ne samo da nećemo imati upravljačka prava, upozorava nas Wood. Nećemo imati nikakva prava. Bit ćemo primorani raditi sve što nam se kaže. U korak. Bez ikakvog otpora. Ili ćemo u protivnom biti potpuno izbačeni iz sustava i nećemo moći preživjeti.
„Bezgotovinsko društvo? Da. Sve će biti digitalizirano na Blockchainu i svjetski će moćnici kontrolirati svu imovinu.“, dodala bih – ako im to dozvolimo. Neposlušnost je za sada jedini način da se odupremo njihovim planovima. Od naše poslušnosti oni profitiraju, a mi gubimo. Naša slijepa poslušnost naš je siguran put u pakao. Na toj istoj poslušnosti opaki moćnici baziraju uspješnu realizaciju svojih paklenih planova baziranih na pohlepi i egoizmu.
Nisu krivi oni koji provode nasilje, oni ionako ne znaju drugačije funkcionirati, jer su vođeni svojim egoizmom i svojom pohlepom, već su krivi oni koji o tom istom nasilju šute, bespogovorno ga prihvaćajući kao nešto sasvim normalno. Nije vrijeme za šutnju. Nije vrijeme za poslušnost. Vrijeme je da otvorimo oči.
