Sveti Augustin, filozof, teolog i jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja, rodio se 354. u Tagasti, na sjeveru Afrike, u današnjem Alžiru. U 32. godini života doživio je veliko obraćenje. Nakon toga, postao je svećenik. Pred kraj života vršio je i biskupsku službu.
Donosimo neke od najljepših i najpoznatijih misli ovog velikog svetca.
Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.
Tko pjeva, dvostruko moli.
Ljubi i čini što želiš.
Milosrđe je korijen svih drugih dobrih djela
Ljubi grešnika, mrzi grijeh.
Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi;
ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.
Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje.
Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom.
Duša se hrani onim što je veseli.
Laskanje je zavođenje lažnom pohvalom.
Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvu oceana, i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.
Najviše su me ipak oporavljale i preporađale utjehe drugih prijatelja, s kojima sam ljubio ono što sam mjesto tebe ljubio, a to je bila golema varka i duga laž koja je preljubničkim držanjem kvarila našu dušu koju su svrbile uši od želje da sve čuje…
Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
Što su iz radoznalosti saznali, to su iz oholosti izgubili.
U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.
Svi smo slabi, a ti se ne usudi nikoga držati slabijim od sebe.
Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubite ga!
Ne mrzi ljude poradi zablude i grijeha, ali ne ljubi grijeh i zablude poradi ljudi!
Čovjek se procijenjuje po snazi volje.
