”U Hrvatskoj svjedočimo upornom ignoriranju općevidljivih činjenica. Nitko ne može osporiti da su plaće u svim segmentima niske. Da liječnik u Ljubljani zaradi znatno više nego u Zagrebu, da kuhar u Salzburgu zaradi više nego u Puli, ali i da Nijemac ne mora svake godine ići na tehnički pregled kao Hrvat – a sam taj tehnički pregled i registracija su u Njemačkoj jeftiniji, iako Nijemac zarađuje 4 puta više nego Hrvat.Jesmo li mi kao politički predstavnici hrvatskih građana pozvani tražiti uzroke za navedene porazne činjenice i učiniti sve potrebito kako bi hrvatski čovjek živio bolje? Trebali bismo!Nažalost, u Hrvatskoj svjedočimo svojevrsnom političkom sljepilu, gdje ljudi, koji čine vladajuće strukture, jednostavno ne prihvaćaju nesporne dokaze i činjenice – iako su, u to sam gotovo sigurna, svjesni te svoje vlastite iracionalnosti. No, osobni interesi prevladavaju nad nacionalnim!
Ovaj tjedan ćemo usvajati državni proračun kojemu možemo dati radni naziv „dokument za rastakanje Hrvatske“. Osobno sam upozoravala predsjednika Vlade da u državnom proračunu gotovo uopće nemamo prihode od naplate kaznenog poreza, to jest, od nerazmjera prihoda i imovine.Imamo europske slučajeve, gdje u uređenim državama poput Austrije, Francuske, Njemačke ili Belgije uvijek postoji prihod od – možemo reći – utaje poreza. A zašto te prihode nema Hrvatska?
U demokratskom društvu pitanje ne može ostati neodgovoreno – odakle Todoriću dvorac ili predsjedniku Ustavnog suda 10 milijuna ušteđevine?Hrvatske ustanove, kao što je Porezna uprava, ne mogu djelovati na temelju dojma ili impresije, po načelu „netko ima ili je imao veliku tvrtku pa je on bogat.“ Imovina se mora moći dokazati. Ona se dokazuje brojkama, a ne floskulama ili impresijama. Porezna uprava u slučajevima, kada netko vozi auto vrijedan milijun kuna, te ima kuću od 2 milijuna eura, a zarađuje godišnje sto tisuća kuna, mora utvrditi od čega je kupovao kruh i mlijeko, plaćao struju, te iz kojih je izvora to bogatstvo nastalo.
Ovdje se zalažem za njemačku pragmatičnost, i ne trebaju nam teatralna privođenja u 6 ujutro, već nam treba efikasna Porezna uprava koja će porezne prijestupnike privesti pravdi, te naplatiti taj kazneni porez koji je 60%. To bi u Hrvatskoj značilo milijarde suficita, i ne bismo stalno dizali nove kredite kako bismo vraćali kamate starih kredita – što je zločin prema našoj djeci koju zadužujemo.
Ali, ovdje dolazimo do temeljnog problema. Ljudi, koji predvode sustav, ciljano šire defetizam putem hrvatskih medija. Ti mediji, pak, lažno će tvrditi „kako je uređen sustav u Hrvatskoj nemoguće uspostaviti, da je previše ljudi upleteno u protuzakonite rabote“, i tako dalje. Ali, dame i gospodo, to je čista laž! U Hrvatskoj je možda dvije tisuće ljudi koji imaju strah od transparentnosti, a upravo oni jesu u medijima, politici i pravosuđu. Njima je u interesu da se zakoni ne primjenjuju kako bi i dalje mogli loviti u mutnom.Ali, ostatak od gotovo 4 milijuna građana nema straha od transparentnosti! Dapače, uređen sustav želi svaki pristojan građanin.
Ovdje ću podsjetiti na jednu bolnu točku naše nedavne prošlosti koja plastično opisuje laž kao instrument u izvršavanju zločina (u ovom slučaju ratnog), ali metode primjene te laži doživljavamo i danas u svim društvenim segmentima. Naime, 21. studenoga 1991., beogradske Večernje novosti objavile su, citiram: „Hrvati su prije sloma u Vukovaru ubili 41 srpsku bebu.“ To je, naravno, bila bezočna laž. Ali ono što je najstrašnije u toj laži jest – da u trenutku ciljanog širenja te laži, srbijanski režim čini najveći masakr nakon Drugog svjetskog rata, ubijajući masovno djecu i civile na Ovčari.To znači, počinitelj odvratnog zločina, u tijeku počinjenja tog zločina, izmišlja i optužuje žrtvu da ona čini taj zločin! Doista rijetko viđeni poraz ljudskosti i humanosti, temeljen na bestijalnoj laži, koju povjesničari nazivaju udbaško-kosovskim metodama manipuliranja.
Vratimo se u Hrvatsku 2021. godine, i vladavinu laži kao društvenog modela. Postavlja se pitanje – koriste li ljudi, koji upravljaju Hrvatskom, udbaško-kosovske metode? Jer, kada Europska komisija Hrvatskoj atestira najgore pravosuđe, kada iznesete egzaktne dokaze o kriminalu i korupciji državnih dužnosnika, predsjednik Vlade, na primjer, uopće ne odgovara, niti pravda te dokaze, jer su neopravdivi, već paušalnim vrijeđanjima pokušava manipulirati po metodi spomenutih Večernjih novosti iz Beograda.
Vladajućim strukturama je zajedničko boriti se protiv transparentnosti, štititi korupciju i sudjelovati u njoj, i, naravno, lamentirati o ideologiji, kako bi fokus javnosti usmjerili na jalove diskusije, štiteći na taj način svoje protupravno bogaćenje i korupciju.
Zato je obveza svih demokratski mislećih ljudi boriti se za uspostavu vladavine prava i jednakost svih građana pred zakonom kako bismo uspostavili pravednu Hrvatsku.” rekla je Karolina Vidović Krišto.
