Višnja Starešina tumači kako među relevantnim člancima i tumačenjima trenutnog stanja u BiH i mogućnostima razvoja zadnji uradak M. Kraske ostat će posve irelevantna zeleno-crvena i probošnjačka propaganda. Ali važan je za iščitavanje nakane aktiviranja stare fame o hrvatskim političkim ambicijama za podjelu BiH, i to preko političke grupacije njemačkih i europskih zelenih – što je inače u skladu sa ranijim i opetovanim upozorenjima admirala Davora Domazeta Loše.
Gospođa Sofija vratila se ovih dana iz distrikta Brčko. Iz unutrašnjosti distrikta. Išla je na groblje za blagdan Svih Svetih. Nakon što su ih protjerali Srbi 1992., ondje ima praznu kuću i grobove. Pitam je kako je dolje? Veli, ima ga i više nego u Zagrebu, došlo je puno ljudi izvana. Misli dakako na COVID-19.
Marion Kraske, jedna od brojnih “eksperata“ za Balkan, bivša dopisnica različitih njemačkih medija i šefica sarajevskog ureda zaklade njemačkih zelenih Heinrich Böll, bila je na jednom prosvjedu u Sarajevu otprilike u isto vrijeme kada i gospođa Sofija u distriktu Brčko. Okupila se ispred američkog veleposlanstva u Sarajevu grupica ljudi, otprilike onoliko njih koliko Fondacija njemačkih zelenih Heinrich Böll u Sarajevu ima plaćenih suradnika, dakle nekoliko desetaka. Prosvjedovali su protiv Mathewa Palmera, novog američkog izaslanika za promjenu izbornog zakona u BiH, objavljuje Slobodna Dalmacija tumačenje tekućih događanja u susjedstvu autorice Višnje Starešine.
Tjedan ranije prosvjedovali su ispred ureda OHR-a Christiana Schmidta. Nezadovoljni su novim američkim i europskim pozicijama prema kojima izborni zakon treba izbalansirati tako da svaki narod ipak može birati svoje predstavnike. Kada je o izboru članova Predsjedništva riječ, to znači ako Hrvati žele Željka Komšića, neka si izaberu Komšića. Ali ne da im ga izabiru drugi, u konkretnom slučaju Bošnjaci.
‘LOMLJENJE SNAGE NACIONALISTA’
Prosvjedujuća zeleno-crvena grupica, u kojoj se (bude li dovoljno volje i novca) možda skriva i budući sarajevski Tomislav Tomašević), još uvijek se ne želi odreći javno prijateljstva s Amerikom. Ali smatraju da im je Mathew Palmer bio vrlo loš izbor. Oni žele u cijeloj BiH glasati kao ljudi, kao građani, po načelu “jedan čovjek jedan glas“, upravo onako kako je to zagovarao još Slobodan Milošević u Jugoslaviji, nudeći stvaranje velike Srbije mirnim putem, a kao alternativu stvaranju Srbije osvajačkim ratom. A zajednička im je i bliskost ideologiji jugoslavenskog srpa i čekića i crvene zvijezde petokrake.
Zasad je ta grupa zeleno-crvenih nezadovoljnika razvila tek transparente upozorenja pred američkim veleposlanstvom, još uvijek bez one krajnje poruke “Palmer go home“. Marion Kraske je, dakako, nazočila skupu. Ondje je susrela “uzrujanu stariju ženu“ koja je zahtijevala “jednaka prava za sve“ i da se ojača “pozicija građana i slomi snaga nacionalista“. Sve to i više od toga Kraske je uokvirila u autorski članak koji je objavio njemački javni servis Deutsche Welle.
Sadržajno, ničeg spomena vrijednog tu nema: red stereotipa o BiH, red velikobošnjačke lobističke propagande zamaskirane u moderniju zeleno-crvenu političku agendu građanske BiH, red činjeničnog povijesnog košmara prilagođenog vlastitoj političkoj ideologiji, red preuveličavanja nove ratne opasnosti u BiH, što je opći trend…
Ali ipak ima nešto pozornosti vrijedno: Kraske uvodi u priču “hrvatske ultranacionaliste“ koji tek što nisu, zajedno s Vučićem i Dodikom, opet krenuli u podjelu BiH, što izvana, odnosno iz Hrvatske, što iznutra, iz BiH.
DA MILANOVIĆ OSTANE KOD PAPE DO BOŽIĆA
Zapravo mi je drago da je Marion taj prošli vikend ostala u Sarajevu, prosvjedujući sa svojim prijateljima. Pitam se što bi tek bilo da se zatekla u bosanskoj Posavini i vidjela tisuće Hrvata koji dolaze iz Hrvatske, okupljaju se na grobljima i stalno nešto šapću. A potom se vraćaju u Hrvatsku, odakle su i došli? Ili da je svratila do središnje Bosne i sjeverne Hercegovine i vidjela sličnu sliku? Vjerojatno bi to u njezinu tumačenju BiH značilo: ultranacionalisti iz Hrvatske i zapadne Hercegovine masovno upali u građansku Bosnu, ali ovaj put se vratiše ne odnijevši je.
Naime, u takvoj “građanskoj“ zeleno-crvenoj interpretaciji BiH nema mjesta za (trajno) protjerivanje Hrvata iz BiH – niti od Srba, a kamoli od Bošnjaka. Eventualno se može tek prihvatiti zaključak iz presuda Haaškog suda da su Hrvati odlazili iz svojih domova dragovoljno, pod utjecajem zastrašivanja i negativne propagande HDZ-a i HVO-a!!!
A tek da je Kraske čula moj razgovor s gospođom Sofijom s početka teksta? Kako shvatiti kad gđa Sofija na pitanje “kako je dolje“, odgovara “ima ga više nego u Zagrebu, došlo je puno ljudi izvana“? Kako drukčije nego da je bila u obavještajnoj misiji u Orašju i sad podnosi kodirani izvještaj? Pa ne bavi se valjda hrvatska ultranacionalistica na putu u rodnu Bosnu epidemijom korone i posjetom obiteljskim grobovima?!
Kako se BiH ponovo vraća u fokus američke i europske diplomacije, tako se vraća i u europske, američke, ruske medije. Među relevantnim člancima i analizama aktualnog stanja u BiH i opcijama razvoja ovaj uradak M. Kraske ostat će posve irelevantna zeleno-crvena i probošnjačka propaganda. Ali važan je za iščitavanje nakane aktiviranja stare fame o hrvatskim političkim ambicijama za podjelu BiH, i to preko političke grupacije njemačkih i europskih zelenih.
Ne zaboravimo da je Kraske aktivistica njemačkih zelenih (zaklada Heinrich Böll) da je njezina stranačka šefica Annalena Baerbock vjerojatna njemačka ministrica vanjskih poslova, da su tezu skloni poduprijeti njihovi pitomci u Hrvatskoj okupljeni oko Možemo, kao i u Europskom parlamentu. To je jednostavno mogući izvor neugodnosti s kojima valja računati i prevenirati ih kontrolom vlastita govora i političkih poteza. Mislim, kada bi Zoran Milanović mogao ostati kod Pape, barem do Božića…
Podsjećamo, admiral Davor Domazet Lošo, u svom zadnjem gostovanju u Velebit Podcastu kod Marka Juriča od 4.studenog 2021.g., ponovno skreće pozornost i upozorava da se Hrvatska iznimno oprezno i rezervirano treba odrediti prema Njemačkoj politici i interesima za hrvatski prostor i okruženje, jer – sudeći po povijesnim iskustvima i nadolazećim okolnostima, admiral Lošo procjenjuje da su Hrvati uvijek bili na gubitničkoj strani kada su se vezali uz Njemačku, a to ni u budućnosti neće biti iznimka – što je nužno ovoga puta izbjeći. Gornji članak Višnje S. i uradak njemačkih “eksperata” – to samo potvrđuje.
crodex.net
