Krvavi početak listopada 1991.g… ZADAR je gorio…
Nakon što je linija obrane u zaleđu popustila JNA je poslije osvajanja Murvice i Crnoga te dolaskom u Musapstan, brdo Križ i Bokanjac početkom listopada 1991. godine napala Zadar. Neprijatelj je svom silinom iz svih uporišta i smjerova počeo razarati grad.
Opkoljen i s morske strane Zadar je bio na udaru jugo brodova i zrakoplova te snajperista i pete kolone u samom gradu. Osim što je sa svih strana bio okružen s postrojbama JNA i paravojnih jedinica sastavljenih uglavnom od lokalnih Srba unutar grada bilo je najmanje desetak vojarni koje je držala JNA i iz kojih se nesmetano pucalo.
Stanovništvo je bilo u podrumima i skloništima, a Zadar se našao potpuno izoliran od ostatka Hrvatske, bez ikakve prometne ili telefonske veze. Niti izvana se nije mogla očekivati pomoć.
Vrhunac pakla dogodio se u nedjelju, 6. listopada 1991. godine kada je grad doslovce gorio. Poginulo je 23 civila, a kasetne bombe i tisuće granata padale su u samo srce grada u kojem je pogođeno više od 120 objekata. Opći napad na Zadar trajao je punih 5 dana.
Opći napad na Zadar je trajao punih pet dana u listopadu 1991. Najgore je bilo 6. listopada. Taj dan se danas slavi kao Dan obrane grada Zadra. Tim povodom donosimo vam priču o Zadru te teške i kobne 1991.godine. Marko Čulina, zapovjednik obrane grada prisjeća se tog krvavog listopada…
Gusti dim nad starom gradskom jezgrom, granatirana Kapetanova kula, Kneževa palača, katedrala sv. Stošije… Ruševine po ulicama, sunčan jesenji dan i – rat. Na obodima grada, na potezu Dračevac – Diklo vodile su se bitke zahvaljujući kojima građani Zadra Dan obrane grada i ove godine slave.
Ove godine obilježava se 30. put, na datum 6. listopada, na treći i najgori dan neprestanih napada na Zadar koje mještani i vojnici danas itekako pamte. Tog dana bio je vrhunac pakla, grad je doslovce gorio, poginula su 23 civila. Pogođeno je više od 120 objekata.
“Zadar gori, Zadar ruše”, pisali su novinari iz okupiranog grada koji se nije predavao.
Grad vojnih objekata
Sve je započelo mjesecima prije, Zadar se branio u Ravnim Kotarima, u zaleđu, a dok se linija bojišnice približavala gradu, polako ali sigurno, mnogi nisu bili svjesni opasnosti koja dolazi.
– Kod nas je otvorena pobuna počela još 2. svibnja kad je u Polači ubijen redarstvenik Franko Lisica. U srpnju i kolovozu počinje organizirana obrana Kruševa i Jasenica s ciljem obrane Masleničkog mosta kao važne strateške točke – počinje nam priču Marko Čulina (63) koji je sa pokojnim Ivom Jelićem bio zapovjednik obrane Zadra.
Zadar je bio poznat kao grad brojnih vojnih objekata. Dok se vode žestoke borbe u zaleđu, u samom gradu pripadnici rajonskih štabova 112. brigade čvrsto drže u blokadi vojarne, a njih je bilo ukupno 14. Tri najveće vojarne – Ante Banina, Đuro Đaković i Marko Orešković tada se nalaze u samom središtu grada i predstavljaju veliku opasnost.
Branitelji Kruševa i Jasenica odbijaju sve napade neprijatelja sve do 11. rujna kad JNA predvođena Ratkom Mladićem u borbu uvodi oklopno – pješačke snage uz jaku potporu topništva i zrakoplovstva.
– Zaboravili su da, unatoč svem streljivu, tenkovima i teškom naoružanju, rat ipak vodi čovjek. Oni su dovlačili ročnike iz kasarni sa juga, momke iz Valjeva, Užica, Prilepa… Albance su stavljali u prve redove, a mi smo na megafon stavili naše vojnike Arbanase koji poznaju jezik i zovu ih na predaju. Zarobili smo u rujnu 34 vojnika, među njima 11 Srba.
EU promatrači imali su za njih tri pitanja – žele li se vratiti na srpsku stranu, žele li se boriti na hrvatskoj strani ili žele ići kući i svi su odabrali ovo treće. Mi smo im preko Crvenog križa osigurali civilnu odjeću i pustili ih kući. U petnaest dana predala su nam se 763 vojnika i nijednom nije falila dlaka s glave, na to smo jako ponosni.
Linija obrane Zadra kroz sljedeća dva tjedna svela se na potez Dračevac – Diklo. – U samim vojarnama bilo je oko 3.000 neprijateljskih vojnika, a iz zaleđa napadalo nas je oko 5.000 što bi značilo da je njih bilo 8.000, a nas oko 1.300 – kaže Čulina.
Nakon cjelodnevnih teških borbi i herojskog otpora branitelja, petog listopada u jednom trenutku popušta obrana na Dračevcu, a neprijateljski tenkovi pokušavaju se probiti u mjesto Dračevac, čime im se otvara put ulaska u Zadar. Za prevagu u cijelom napadu zaslužan je pripadnik 1. bojne 4. Gardijske brigade Željko Vujić. On je raketnim protuoklopnim lanserom osa pogodio i uništio neprijateljski tenk i to je ohrabrilo branitelje Dračevca koji su u protunapadu uspjeli neprijatelja vratiti na početne položaje – brdo Križ i Babindub.
Zadar je 79 dana bio bez struje i vode.
– Navečer, kad bi stalo granatiranje, prošetao bih se gradom i gledao što su sve pogodili. Ujutro toga više nije bilo, ljudi su čistili ruševine i nastojali preživjeti. Išli su na posao i u Tvornicu kruha, u Mljekaru… Sve su to naši junaci pobjede. Zadar je spasilo i obranilo zajedništvo ljudi, i sad se naježim kad se toga sjetim. Da nam je danas 30% tog zajedništva i međusobnog poštovanja, normalno bismo živjeli – kaže Marko Čulina
Tenkovi kninskog, banjalučkog i mostarskog korpusa JNA pokušali su iz 9 pravaca ući u grad u kojem je bilo dosta ofiira JNA i njihovih obitelji te deblokirati vojarne. Zadar se teško branio jer je nedostajalo naoružanja. Ipak, hrvatske postrojbe uspjele su svojom odlučnošću i hrabrošću zaustaviti napredovanje znatno nadmoćnijeg neprijatelja i obraniti grad.
Jednu od ključih uloga odigrala je 3. imotska bojna 4. gardijske brigade koja je branila prvu crtu bojišnice na starim talijanskim bunkerima i u samom gradu.Ništa manje značajna bila je uloga postrojba policije, dijelova 112. brigade HV na Bokanjcu te gradskih rajonskih štabova.
Nakon neuspjeha napadači su ponudili pregovore o prekidu vatre pa je nastupilo zatišje koje je potrajalo nekoliko tjedana. Potom su opet usljedili sustavni napadi na Zadar u kojima je poginulo još tridesetak civila. Ipak uspostavljena je crta bojišnice ostala nepromijenjena sve do operacije Maslenica 1993. godine.
Hvala Vam na svemu branitelji Hrvatske, slobodni smo ljudi, svima Vama koji ste položili život na oltar Domovine.
Negdje sa visina, sigurni smo, s ponosom promatrate dio koji je Bog zasigurno najduže stvarao, jer ovoliku lipotu nije mogao brzo napraviti…
Zato vjerojatno i jesmo morali godinama dokazivati da je naša…Ponajviše Vaša, i svih ostalih koji su je sanjali.
Pamti se let. Hvala Vam na svemu.
VIDEO: Dražen Žanko- Od stoljeća sedmog
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
varaju se i ne misle tako
što se krvlju brani, ne pušta se lako.”
