U rujnu 1946 hvarski biskup Celestin Bezmalinović predložio je nadbiskupu Stepincu da se procesija odgodi za neka bolja vremena. Nadbiskup Stepinac tražio je da se s pouzdanjem u Boga i Mariju ne odustaje.
Međutim prijetnje su bilje ozbiljne i mons Bezmalinović pisao je:”Kad smo saopćili narodu da se moramo vratiti natrag nastao je plač a žene su se digle i kažu: Ako vi nećete ići, pustite nas prve, a mi ćemo GINUTI ZA BOGA I MAJKU BOŽJU.
Da su zapucali na procesiju mi bi ih zubima grizli
U mjestu se okupilo 5000 ispovijeđenih i pričešćenih. Ispred puka išlo je 15-20 djevojčica koje su na prsima nosile kip Majke Božje. Išli smo tako do granice njihove župe, ali su nas na granici čekali mitraljezi, vojnici s puškama, sve upereno na goloruki narod.
Pitao sam poslije jednoga čovjeka: Slušajte, a da su oni zapucali? VJERUJTE DA SU ONI ZAPUCALI MI BISMO IH ZUBIMA GRIZLI!!!!”(Iz knjige don Mužića Gospa i Hrvati). To je vjera i to je hrabrost. Upravo to nas je održalo kroz stoljeća. Jesmo li dostojni ovakvih predaka????
Da je u laičkom narodu ostalo vjere, svjedoči ova obavijest!:”U nedilju u 10 ispred crkve kod velikih vrata će se formirat procesija-idemo od crkve doli do starog otpada pa uz alkarsko trkalište – procesija sa slikom u ruci i krunicom…oko grada!”Bog vas blagoslovio Sinjani! 
