Zagreb je školski primjer propasti političke desnice
Kako?
Oduvijek sam tvrdio kako je najveći problem političke desnice upravo u samoj desnici, to jest, ajmo to tako nazvati, u desnim elitama, iako bi ti ljudi, da smo kojim slučajem normalan narod ili država, elite bili ili na nekoj porti ili na gradilištu, jer netko treba rukovoditi i kantama i lopatama.
Riječ je, naravno, o čuvenom hrvatskom desnom političkom egu, fenomenu do sada nezabilježenom igdje ikada u civiliziranom svijetu. Uvijek sam se pitao ‘kako je moguće da neki ljudi, koji drže čak ključne pozicije u političkim strankana desnice, kako im je uopće palo na pamet baviti se politikom. A oni, obzirom da su takvi kakvi jesu, prihvaćaju bez ikakvih problema i najznačajnija politička mjesta na desnom spektru.
Analizirajmo malo genezu političke propasti Zagreba, koji nije baš ni toliko lijevi, a niti su kozarački purgeri, pripušteni u Zagreb 1945-6., uspjeli baš definitivno pokopati i hrvatski i mitteleuropski Zagreb. Opet ćemo se vratiti na problem desnih političkih elita.
Kako?
Sutra se za gradsku skupštinu natječe, pazite sad, čak 12 lista. Šarenilo demokracije, reklo bi se, ali prema baš svim relevantnim anketama, osim Možemo-SDP, samo dvije-tri(!) sa sigurnošću prelazi izborni prag od pet posto.
Što to znači u praksi?
Znamo kako liste koje ne prelaze prag ne ulaze u raspodjelu mandata, znamo i na koji se način njihovi glasovi računaju u D’Hondtovoj formuli. Iako su ti glasovi tehnički važeći, u raspodjeli mandata su efektivno isto što i nevažeći.
A što to znači politički?
To je ključno! Vladajuća ekipa oko Možemo i Tomaševića, kao i inače ljevica, grupirala se na jednoj listi. Jednoj jedinoj listi. Mudri su i pametni, jasno im je ako se lijevi glasovi (ne)rasprše na brojne liste ispod praga (kao na desnici) njihova jedinstvena lista može osvojiti i do 15% više mandata nego što im realno pripada po broju glasova!
I etoga, dragi ‘desničarski elitisti’ i njihovi glasači. To vam je sva mudrost. Koju ste, kako stvari stoje, i ovaj put prosuli na bunjište, kao što to uporno činite zadnjih 25 godina. A ljevica skoro nikada.
Parafrazirat ću Vladu Gotovca koji je jednom prilikom kazao ‘moja najveća pobjeda biti će ako shvatim da sam pogriješio’, ali bojim se da nisam.
Što se tiče glasača desnice, moj vam je skromni savjet da se pokušate koncentrirati na one liste koje prelaze izborni prag, inače pa-pa. A ako bi netko shvatio da ova objava ima neki političku pozadinu, nema, ja nisam iz Zagreba i tu ne glasam, moje izborno mjesto je o.š. Marina Držića u Dubrovniku.
Svaki bačeni glas, svaki glas koji ostane ispod crte, uglavnom pomaže Tomaševiću i listi Možemo-SDP, oni su SVI na jednoj listi za gradsku skupštinu.
…
Sretno sutra!
Izvor:Ivica Granić
