Svi kažemo nešto loše. Često to činimo namjerno. Ali za vjernika postoje stvari koje treba ukloniti iz govora.
U našim ustima nalazi se jedno od najmoćnijih oružja poznatih čovjeku: jezik. Kao što kvaliteta plodova određuje prirodu stabla, naše riječi odražavaju sadržaj našeg srca (Matej 12, 34). I po našim riječima bit će nam suđeno.
“A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” (Matej 12, 36-37)
6 stvari koje treba ukloniti iz govora
Donosimo šest stvari koje moramo ukloniti iz svog govora kako bismo izbjegli da nam se sudi.
1. Psovke
Vjerojatno su najgore psovke one koje uključuje Božje ime. Ljuti me kada nevjernici koriste Boga u psovkama. U biblijska vremena Židovi su imali takvo poštovanje prema imenu Gospodnjem da se nisu usudili ni izgovoriti ga naglas. Dakle, odakle nam danas da koristimo Božje ime u psovkama? To je nedostatak poštovanja i straha od Njega!
2. Pritužbe
Prigovaranje nam je prirodno kao i disanje. To je postao oblik izražavanja i način povezivanja s drugima. Primjerice, druženje s kolegama nakon napornog dana i žaljenje na naš rad. Ili žaljenje na vrijeme kao sredstvo razgovora s drugima. Pritužbe su tako obilne u našem govoru da često prolaze nezapaženo i neosporeno.
Ali to je grijeh, znak pobune protiv suverenog Boga. Sa svakom pritužbom koju podnesemo, postavljamo sebe kao svog boga, znamo bolje od Svemogućeg i mogli bismo bolje. Bog mrzi takav ponos i u prošlosti je strogo disciplinirao prijestupnike (Brojevi 14, 26-29).
On nas je uputio u svojoj Riječi da “sve činite bez mrmljanja i oklijevanja; da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu” (Filipljanima 2, 14-15).
3. Ogovaranje
Danas je uobičajena praksa govoriti o drugima iza njihovih leđa. Razgovor može započeti frazama poput “jesi li čuo što je učinio?” ili “jesi vidjela što je nosila?”, koji zatim evoluiraju u ogovaranje. Pretpostavljam da to radimo jer u sebi imamo nezasitnu zvijer koja se voli hraniti najnovijim sočnim sadržajem i dijeliti ga.
Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se. (Izreke 11, 12-13)
4. Zakletva/prisega
Često vidim kako ljudi ispred svog mišljenja navode “moje iskreno”. Na primjer, moj iskreni osvrt, ili moja iskrena razmišljanja itd. Ja često radim isto. Ponekad se zateknem kako u razgovoru govorim stvari poput “da budem iskren” ili “sasvim iskreno”.
Međutim, za kršćanina bi takvo upozorenje trebalo biti nepotrebno.
Uvijek moramo biti iskreni. Jakovljeva 5, 12 kaže da naše da mora biti da, a naše ne uvijek mora biti ne. To znači da ne bismo trebali davati zakletve ili izjave koje povećavaju naš kredibilitet. Fraze poput: “Kunem se Bogom …”, “Bog mi je svjedok …” trebale bi nestati iz našeg govora.
5. Laži
Svi znamo da je laganje grijeh (Levitski zakonik 19, 11; Izreke 12, 22). To je jedna od deset zapovijedi i siguran sam da je većina nas izbjegava poput kuge. Ali što je s onim trenucima kada svoje laži zaodijevamo i pokušavamo ih prikazati kao nešto drugo, tako da više ne izgleda kao grijeh?
Naravno, male laži ne čine se zlima; ponekad to čak možemo učiniti s dobrim namjerama. Ali svjesno lagati je grijeh, a Bog mrzi svaki grijeh. Osim toga, Isus je istina, a đavao je Otac laži. Čije korake želite slijediti?
6. Sarkazam
Sarkazam je vrsta humora koja ismijava ljude. Definira se kao “upotreba ironije za ismijavanje ili izražavanje prijezira”. Cilj je obično učiniti drugu osobu glupom, a često je uvredljivo, grubo i bolno.
Naravno, to može biti vrlo smiješno, ali uglavnom ide na nečiji račun. A to je izravno protivno Isusovim učenjima da volimo jedni druge. Sarkazam i drugi oblici grubog humora i šala koje omalovažavaju druge nisu prikladni za kršćane.
