Dan 13. svibnja 1990. najvažniji je datum za skupinu Bad blue boys, navijačku scenu država bivše Jugoslavije, ali i za proces stvaranja samostalne Hrvatske. Tog je dana trebala biti odigrana nogometna utakmica Dinamo–Crvena Zvezda. Međutim ona nije ni počela jer je na stadionu eskaliralo nezapamćeno nasilje. Iako je prethodno desetljeće obilježio fenomen huliganizma u povijesti nogometa nije zabilježeno da se sukob sa snagama sigurnosti dogodi na samom igralištu, uz uporabu vatrenog oružja, vodenih topova i ostalih sredstava za suzbijanje nasilja.
Neredi su počeli već dan prije, kada je stigao iznimno velik broj navijača Zvezde koji su otvoreno promicali četništvo i tražili obračun, očito povezani s beogradskom službenom politikom. Tu spregu dokazuje i uloga novoizabranog vođe Delija, Željka Ražnatovića Arkana kao službenog predstavnika kluba.
Nakon dvodnevnih sukoba na zagrebačkim ulicama, atmosfera na stadionu nagovješćivala je mnogo ozbiljniji rasplet. Sat prije početka utakmice Delije su, nakon provokacije nekolicine domaćih navijača, provalile na gornji dio južne tribine. Zanimljivo, milicija uopće nije reagirala na dramatične scene nasilja i lom inventara južne tribine. Pravdu su odlučili uzeti u svoje ruke navijači Dinama koji su sa sjevera provalili u teren i uz pomoć navijača s istočne tribine, među kojima je bilo i pripadnika drugih hrvatskih navijačkih skupina, pokušali doprijeti do Delija.
Iduća dva sata na travnjaku su se odigrale scene obračuna navijača i milicije kakve nisu viđene u povijesti nogometnih utakmica. Istodobno, u legendu je ušao i potez kapetana Dinama Zvonimira Bobana koji je jednog milicionera udario nogom, želeći zaštiti prebijenog navijača. Taj udarac, odnosno događaji na stadionu Dinama, i više nego na simboličan način nagovijestili su rat na prostorima bivše Jugoslavije, pa je tu utakmicu i američka postaja CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet. Milicija je uporabom sile potisnula Dinamove navijače sa stadiona, a kaotične scene nasilja nastavile su se dugo u noć.
Mnogi pripadnici zaraćenih navijačkih skupina rat su nastavili voditi s pravim oružjem, a veliki broj Bad Blue Boysa položio je svoj život za slobodu Hrvatske.
