Na obilježavanju ”rođendana” komunističkog dikatatora i zločinca pojavio se i SDP-ov krapinsko-zagorski župan Željko Kolar.
Nekoliko tisuća maloumnika se okupilo u Kumrovcu, da bi slavili jednog od najgorih svjetskih zločinaca. Novinari iz antihrvatskih medija i govornici na skandaloznom skupu su to iskoristili da naglase kako nam danas nedostaju vrijednosti iz tog doba. Pitamo se koje su to vrijednosti: Totalitarizam i krvavi obračun s svim neistomišljenicima.
Nažalost, hrvatsko društvo ni više desetljeća nakon smrti jugoslavenskog vođe i komunističkog diktatora Josipa Broza Tita nije prošlo istinsku katarzu i oslobodilo se kulta ličnosti koji traje više od 70 godina.
Iako na određeni način možemo shvatiti neke maloumnike koji žale za tim dobom nedopustivo je da jedan župan u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj nazoči i čak drži sramotan govor u kojem veliča zločinca i diktatora na takvom jednom skupu .
Zna Željko Kolar tko je bio Josip Broz Tito – jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća!?
Josip Broz Tito bio je komunistički diktator i masovni ubojica. Na čelo Komunističke partije Jugoslavije došao je nakon Staljinovih čistki tridesetih godina prošlog stoljeća, u kojima je i sam sudjelovao.Tada je ubijeno po Staljinovom nalogu kompletno vodstvo Komunističke partije i stotine viđenijih članova, a na čelo Partije došao je misteriozni Tito.Na vlast dolazi 1945. i bio je doživotni predsjednik Komunističke Jugoslavije i države Jugoslavije vladajući kao diktator.Simptomatično je da su zapadni saveznici za komuniste od početka Drugog svjetskog rata tj. od 1. rujna 1939. godine pa sve do napada na SSSR 22. lipnja 1941. bili imperijalisti i krivci za izbijanje rata jer se nisu mogli pomiriti s ekspanzijom socijalizma u Europi. Hitler je naravno bio socijalist i njihov veliki prijatelj.Ustanak je od samog početka bio ekstremno brutalan. Iz međusobne prepiske pojedinih vojnih štabova revolucionarne partizanske vojske a koji su u knjizi mr. sc. Mladena Ivezića “Ratni zločinac Tito“ obilato citirani i objašnjeni, vidljiva je ne samo brutalnost nego i naglašeno antihrvatstvo.Hrvat, ustaša i zločinac u tim izvješćima bili su sinonimi a tako je ostalo ne samo do kraja rata nego i dugo poslije.
U Ivezićevoj knjizi čitatelj doživljava surovost partizana na čelu s Titom u činjenici da se u svojim izvješćima hvale ne samo brojem pobijenih vojnika, oružnika i drugih postrojbi pod oružjem, nego su posebno ponosni na ubojstva civila.Upasti u selo, pobiti civile, smatraju junačkim djelom. Vidljivo je da su to civili iz činjenice da su npr. pobili 20-ak civila i to na licu mjesta bez suda, a zarobili samo dvije puške. Zaključak se nameće sam po sebi. Civili nisu bili naoružani već mirni seljaci. Seljake iz sela Zrin ubili su kada su sa zapregama išli po drva u šumu. Nije bilo zapljene oružja jer ga ubijeni nisu ni imali. Nižu se stravične brojke, jedna za drugom i knjiga se jednostavno ne može čitati u jednom dahu jer je preteška i predrastična kao što su bila i ta teška vremena, možda najteža u povijesti hrvatskog naroda.Svjetski izvori navode da je Titov režim odgovoran za smrt više od 570 tisuća ljudi.
Zbog toga je s razlogom došao na ljestvicu najvećih zločinaca 20. stoljeća.Pamti ga se po poslijeratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji – pokolj na Bleiburgu, pamte se križni putevi, pamti se Huda jama, pamte se koncentracijski logori poput Golog otoka, pamte se progoni i ubojstva emigranata.
