Nasilje i zločini islamista u najnovijem valu sukoba na Bliskom istoku podsjećaju na zločine mudžahedina nad Hrvatima u BiH prije tri desetljeća.
Mnogi islamisti-mudžahedini stigli su u BiH, uglavnom preko Hrvatske, u okviru humanitarnih projekata, da bi se kasnije pokazali kao mudžahedini, a ti zločini ostali su do danas nekažnjeni.
Prema podatcima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, pripadnici Armije ubili su oko 1150 hrvatskih civila ili zarobljenih pripadnika HVO-a, dok su pripadnici srpskih postrojbi u BiH ubili su oko 1850 civila ili zarobljenih pripadnika HVO-a.
“Zločini nad Hrvatima u BiH medijski su prešućeni ili umanjivani”, upozorio je prije nekoliko godina ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor.
Ritualna ubojstva i 14.444 Hrvata u 331 logoru
Pritom se rijetko govori o logorima Armije BiH, kao i o ritualnim ubojstvima koje su činili pripadnici mudžahedinskih postrojbi u okviru Armije BiH, za kakva je svijet čuo uglavnom u izvješćima s Bliskog istoka.
Pod vlašću Bošnjaka u BiH postojao je 331 logor za Hrvate. U njima su bila smještena 14.444 Hrvata, a od čega oko 10.000 civila.
U tim logorima ubijena su 632 logoraša, a od toga 50 okrutno na ritualan način.
Prema Nazorovim riječima, spirala zla i ubijanje hrvatskih civila počelo je u Dusini i Gustom Grabu kod Busovače. Osim tih mjesta, poznata su i stratišta poput Orlišta, Trusine, Uzdola, Hudutskog, Kiseljaka kod Žepča, Križančeva Sela, Buhinih Kuća, Grabovice i Bugojna.
U Vitezu je u minobacačkom napadu s položaja Armije BiH ubijeno osmero hrvatske djece.
Posebice Hrvati središnje Bosne pretrpjeli su strahovite gubitke, ali o tome se vrlo rijetko govori u javnosti.
Tužiteljstvo BiH logore kasnije preimenovalo u ‘sabirne centre’
Među 331 logorom za Hrvate pod vlašću Bošnjaka, najpoznatiji su Muzej u Jablanici, kroz koji je prošlo 800 Hrvata, Silos u Tarčinu, koji je postojao preko četiri godine, Športska dvorana Konjic, Četvrta osnovna škola Mostar, Stadion Iskra Bugojno, Muzička škola Zenica, KP dom Zenica, Stara tvrđava Travnik, baze mudžahedina i logori za Hrvate Mehurići Travnik i Motel na Rostovu te Gimnazija Bugojno.
Desetak godina nakon rata i usljed dugogodišnjeg ignoriranja hrvatskih žrtava, tužiteljstvo BiH je 2013. logore Armije BiH preimenovalo u “sabirne centre”.
“Godinama ponavljaju laži kako Armija BiH nije imala logore za Hrvate i Srbe u prošlom ratu. Tvrde kako su umjesto toga imali zatvore i sabirne centre, a pokušajima promjene povijesnih činjenica sada se priključilo i Tužiteljstvo BiH”, rekao je prije dvije godine Mirko Zelenika, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša u BiH, svjedočeći o svojim iskustvima.
“Ja sam bio u tri logora na tri lokacije. Bio sam u Zukinoj bazi, zatim u crkvi u Drežnici, a onda su me ponovno vratili u Jablanicu. Ja sam došao u muzej početkom studenog 1993. i zatekao sve civile iz Doljana koji su ostali živi, Grabovice i ostalih mjesta. To je bio klasični konc-logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad, zlostavljani”, ispričao je Zelenika za Hrvatski medijski servis u BiH.
Velika stratišta Hrvata žrtava Armije BiH su i Doljani, Uzdol, Zenica, Travnik, Vitez, Križančevo selo, Buhine kuće, Zabilje, Kakanj, Busovačke staje, Bugojno, Žepče kod Kiseljaka, Vareš, Fojnica i Guča Gora.
Skrnavljenje crkve u Gučoj Gori snimljeno kamerom
Među stotinama katoličkih vjerskih objekata koje je oskvrnavila Armija BiH, najgori je slučaj skrnavljenja crkve i uništenje franjevačkog samostana u Gučoj gori.
Dnevnik.ba piše kako su mudžahedini 11. i 12. lipnja 1993. oštetili samostan u Gučoj Gori, namjeravajući srušiti crkvu. Armija BiH 16. lipnja zaposjela je samostan i ondje smjestila zapovjedno mjesto 306. brdske brigade u sastavu 3. korpusa. Samostan je jedno vrijeme korišten i kao zatvor.
U crkvi su uništene orgulje, komemorativne ploče, zelenom je bojom oštećena slika Krist Svevladar na oltaru, razbijene su crkvene klupe, ispovjedaonice, a po zidovima i stupovima pisani uvrjedljivi grafiti i grafiti na arapskom jeziku. Za to su odgovorni pripadnici mudžahedinske jedinice Trećeg korpusa El Mudžahid, 7. muslimanske i 17. brdske brigade.
Samostan je pretrpio veća fizička oštećenja, prostori za stanovanje su devastirani, a odnesena je samostanska biblioteka sa 8.000 naslova.
Počinitelji su o svome divljanju u crkvi ostavili i video zapis, na kojemu se vidi kako su ušli su u crkvu u Gučoj Gori, pucali u unutrašnjosti crkve te s oltara “proučili ezan”.
Vidljivo je kako su neki od bošnjačkih vojnika zapravo mudžahedini, odnosno jezgro onog što će kasnije biti poznato kao Al Qaeda i ISIL.
Islamistička poruka s crkvenog oltara
Mudžahedini i drugi vojnici Armije BiH su unutrašnjost crkve i freske na zidovima mazali izmetom, a njihov vođa Abu Maali popeo se na crkveni oltar i uputio poruku: “Allah je najveći. Svjedočim da nema Boga do Allaha. Pristupite molitvi, priđite spasu”.
Abu Maali je zapravo Ali Ahmed Ali Hamad iz Bahreina, osuđenik za teroristički napad u Mostaru 1997., a bio je i svjedok pokajnik Haaškog suda u postupku protiv Rasima Delića.
Za zločin u Gučoj Gori još uvijek nitko odgovarao, osim Abdulahima Maktoufa za nezakonito pritvaranje civila u prvi mudžahedinski kamp Orašac.
Dvjestotinjak Hrvata koji pred naletom Armije BiH nisu uspjeli pobjeći iz Guče Gore, predali su se UNPROFOR-u i smješteno je u samostan.
Međutim, pripadnici Armije BiH, ukljčujući i mudžahedine, pucali su u samostan, samostansko dvorište i crkvu i pritom su ubili osmoricu zarobljenih civila.
Ubijeni Hrvati sahranjeni u samostanskom dvorištu
Samo dan ranije, 7. lipnja 1993. u susjednom selu Krpeljići ubijeno je sedmoro Hrvata čija je tijela UNPROFOR sahranio u samostanskom dvorištu.
Nakon što se gučogorska brigada HVO-a “Frankopan” predala, UNPROFOR je civilno stanovništvo izveo u Novu Bilu, a dok je kolona Hrvata napuštala selo tzv. Armija RBiH je i dalje pucala na civile.
Od 8. lipnja 1993. pa u sljedećih petnaest dana zapaljeno je više od 300 stambenih i drugih objekata u Gučoj Gori, imovina opljačkana i odvožena kamionima, a u sačuvani dio sela uselili su se mudžahedini s obiteljima i tek početkom 1997. hrvatsko stanovništvo moglo je slobodno posjetiti svoje porušene domove.
Iako je gučogorski samostan sv. Franje Asiškog služio neko vrijeme kao vojni stožer jedinicama muslimanske Armije BiH, mudžahedini su ga, prema riječima svjedoka – pokajnika Ali Hamada iz Bahreina, planirali raznijeti TNT-om.
Međutim, od te se ideje odustalo, a travnički muftija Nusret ef. Abdidbegović u novinama Zlatni ljiljan i Radiju Travnik najavljivao je pretvaranje franjevačkog samostana u islamski centar.
Izvor: narod.hr
