Novinar i istražitelj Igor Vukić, prije nekoliko mjeseci bio je gost u emisiji Milomira Marića, gdje je ušao u polemiku s Vojislavom Šešeljom o Jasenovcu.
Gostujući na TV Happy u Beogradu, u dvoboju s Vojislavom Šešeljem, Igor Vukić je objašnjavao kako je nemoguće da bi leš bačen u vodu u Jasenovcu mogao doplutati do Beograda što je izjavio Šešelj. Jedan od argumenata je i postojanje pontonskoga mosta na Savi između Stare i Bosanske Gradiške za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Most je bio brana mnogočemu što je plovilo rijekom – primjerice, njegovi su dijelovi morali biti rasklapani kad bi naišao brod ili kad bi Savom plutale sante leda nakon jakih zima, kao što je bila ona 1941/1942, s temperaturama od – 30 Celzija. A za vrijeme rata nisu zabilježena izvješća o plutanju velikog broja leševa i njihovu zaustavljanju na pontonskom mostu u Gradišci. Gotovo je nemoguće da to odmah ne bi primijetili predstavnici njemačke vojske ili partizanski doušnici. Prije rata, 1940. godine, dovršen je između dviju Gradiška suvremeni most čelične konstrukcije koju su sagradile dvije njemačke tvrtke. No taj most nije bio duga vijeka, svega 132 dana. Srušila ga je kraljevska jugoslavenska vojska u travanjskom ratu 1941. godine. Nanovo sagrađen je tek poslije rata. Evo kako je to rušenje opisao župnik u Bosanskoj Gradiški, vlč. Branimir Župančić:„Na Veliki petak (te godine 11. travnja) nije bilo obreda u crkvi, jer je prijetilo bombardiranje Bos. Gradiške. Taj dan u 10 sati aktiviran je eksploziv ugrađen u most, a aktivirao ga je jedan vodnik. Budući da je most bio blizu crkve, bojao sam se da će i crkvu oštetiti pa sam nekoliko minuta prije došao do vodnika koji je bio s aparatom na početku mosta, i pokušao nešto učiniti, međutim moja intervencija bila je uzalud. Tako je velik i nov most preko Save razoren, a vodnik je teško ranjen u ruku“, zapisao je Župančić.*
Promet preko rijeke nastavio se odvijati pontonskim mostom koji je iz sabirnog logora u Staroj Gradiški promatrao i Antun Barac, hrvatski književni povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu, koji je od jeseni 1941. do puštanja u proljeće 1942. bio interniran u logoru sa skupinom od četrdesetak zagrebačkih masona. Njegov zimski pogled na rijeku Savu i most:„Sava se stala smrzavati. Ponajprije uz kraj, a zatim sve više prema sredini. Jednoga jutra osvanula je sva prekrivena ledom. Taj je postajao sve tvrđim. Čim se pojavio, maknuli su pontonski most na savi između Stare i Bosanske gradiške da ga ne odnesu sante. Promet se neko vrijeme stao odvijati čamcima, koji su se mukom probijali između komada leda. No doskora je nestalo i to, i Sava je bila sva zamrznuta. Doskora su je stali prelaziti pješke – najprije djeca, a onda i odrasli“, zapisao je Barać.**
Zbog pontonskog mosta i zamrznute Save mnoge propagandne teorije o Jasenovcu – padaju u vodu.
Dojmove s ovog jedinstvenog gostovanja, Vukić je iznio i u razgovoru s Markom Juričem na podcastu Velebit.
