Zašto u mirovnim pregovorima za prekid rata u Ukrajini neće sudjelovati predstavnik EU? Zato što je EU očito nebitan u odnosima među globalnim silama: SAD, Kina, Indija i Rusija. Sve spomenute zemlje su suverene države, a EU nije uopće država već klimavi savez država među kojima je dio njih suveren samo na papiru.
Dakle; EU nije država, nema zajedničku vojsku, svatko gura svoje interese, a ekonomski je od njih najmanje perspektivna.
Danas u Saudijskoj Arabiji pregovaraju Rusi i Amerikanci, a vrhuška EU to ne može podnijeti pa je Macron sazvao u Parizu, po njemu, najvažnije zemlje EU da definiraju zajednički stav o tome da se bez EU ne može donijeti konačni mirovni plan za Ukrajinu. Dotle ukrajinski predsjednik, kojemu je mandat istekao, također kaže da bez njegovog sudjelovanja nema nikakvog mirovnog plana.
Ovdje je vidljivo da postoje zemlje i interesi da se rat u Ukrajini nastavi i takve zamisli imaju Francuzi i Englezi, a to priželjkuje i Zelenski, bez toga da je pitao narod što on želi. Za Francuze i Engleze nije nimalo čudimo da žele nastavak rata. To su stare kolonijalne i imperijalne zemlje uvijek zainteresirane za nove izazove u kojima se mogu okoristiti.
Oko 20% Ukrajine okupirali su Rusi i oni sigurno neće vratiti ništa jer se u ratu granice drugačije crtaju. Ostatak Ukrajine nakon uspostave mira okupirat će kapitalom upravo one zemlje koje su je najviše financirale i dostavljale ratni materijal. Sve će to Ukrajinski narod morati vratiti s velikim kamatama. Ukrajina ima najveće površine najplodnije zemlje na svijetu, energetski je važna, ima rijetke sirovine i minerale. Obnavljat će oni Ukrajinu ali uz visoku cijenu i od toga će manju korist imati Ukrajinci koji su u velikom broju raseljeni diljem svijeta.
U Ukrajini je u stvari ratovala Rusija protiv NATO pakta čiji vojnici formalno nisu bili prisutni ali su financirali i dostavljali oružje, a ratovali i ginuli su Ukrajinci. No, sada u ime NATO saveza pregovara samo Trump s Putinom.
NATO je ustvari Amerika i to sada Trump jasno pokazuje. Europske članice, kako neki dan reče američki potpredsjednik Vence, nisu u stanju spriječiti migrantska zalijetanja automobilima u svoje građane. Uz tom im je rekao da ne zna što su to više „europske vrijednosti“ itd. Šokirao ih je rekavši ono na što već duže vrijeme ukazuju unutar EU pojedinci koji imaju status disidenta. EU više nije prostor demokracije i sloboda kakve su proklamirane već manjih ili većih autokrata koji su instrumentalizirali medije i sve druge institucije. Europa očito više ne može shvatiti da ne može živjeti na staroj slavi.
Ti isti njeni lideri koji su se zalagali za „multi kulti“, nametali rodnu ideologiju, prisiljavali svoje narode na „cjepiva“ protiv Covid 19 i dopuštaju da ih pelješi financijska oligarhija sada cvile nad našom sudbinom i okrivljuju sve druge u svijetu.
SAD-u i Trumpu EU nije bitan, jer mu je u prvom planu Kina koja ga ugrožava na svim područjima i preuzima mjesto lidera u svijetu. SAD je odigrao ključnu ulogu u podizanju europskih gospodarstava iz pepela nakon II svjetskog rata, bio im je kišobran u vrijeme Hladnog rata i zaštitnik u drugim krizama. SAD sada ima drugih geopolitičkih problema, ali i onih unutrašnjih koji prijete eskalacijom.
Rusko-Ukrajinski rat je značajno pogodio gospodarstva članica EU, posebice Njemački koja je njegova lokomotiva jer je izgubila dobavu jeftinih ruskih energenata na čemu je gradila svoju oonkurentnost. Je li moglo bez ovoga rata? Jeste. Da Ukrajina nije tražila ulazak u NATO savez vjerojatno do rata ne bi došlo. O tome sam pisao na samom početku toga rata. Nijedna nuklearna sila neće dopustiti da joj na granicu, odnosno na njena vrata, dođe drugi vojni savez, a posebno ako znamo da je Rusija najveća nuklearna sila na svijetu.
Sada će se u Ukrajini ozbiljno početi postavljati pitanja zašto je ta zemlja toliko razorena, za što je palo toliko žrtava i za čije interese. Na ta pitanja Ukrajinci imaju pravo čuti odgovor od svoga vodstva.
Kako će izgledati mirovni sporazum ne znam, jer će tu biti raznih međusobnih nadmudrivanja, ucjena i globalnih geopolitičkih kalkulacija.
Hoće li nakon uspostave mira plinski i naftni putevi ponovo biti odvrnuti? To bi upravo značilo najviše za Njemačku, a time i za čitav EU. Ako SAD ide putem mira – a čini se da ide, onda EU ne može ići putem rata. To znači da unutar EU mora doći do rekonstitucije svih odnosa i da se umjesto unije kojom dominiraju interesi krupnog kapitala uspostavi se dominacija suverenih država u interesu svih građana. Tko će to pokrenuti? Pa čini se da se već pokreće, jer je Europa ugrožena prevelikim migracijama, demografskim padom i pogrešnim sustavom vrijednosti koje proklamiraju otuđene političke „elite“.
Odnos Hrvatske prema Rusko-Ukrajinskom ratu vodio je na svoju ruku Plenković; pogrešno i štetno za nas. Još i sada, kada je SAD jasno poručio kuda ide njihova politika režimski mediji ustrajavaju na toj pogrešnoj politici. Dio EU državnika ne želi mir i čini se da ga oni pokušavaju onemogućiti i povratno izazvati napetosti u SAD, računajući da bi to moglo pokrenuti vojno-industrijski kompleks kojega uvijek zanima više rat nego mir. Tako bi se, nadaju se ovi europski čelnici, oni vratili u igru koju su odavno izgubili.
Ako se EU želi spasiti onda najprije se mora okrenuti sebi i omogućiti sigurnost svojim građanima, riješiti se nedoraslih likova u svojim vodstvima, a narodima zajamčiti suverenost i ravnopravnost bez preglasavanja i ekonomskog iskorištavanja.
Ivan Lovrinović
crodex.net
