Pavo Vujnovac je zajedničko grupno ime, naziv za neku vrstu grupnog sexa, hvarskim barbama Frani, Ivi, Katičiću.
Završeno je Izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora na zahtjev predsjednika Republike.
Što će se događati na zasjedanju, tko će se kako ponašati, tko će na čemu inzistirati i kako će mediji povezani s interesno-političkim grupacijama nastojati usmjeriti fokus javnosti, i na koga, napisao sam u tekstu uoči zasjedanja.
Do detalja precizno i točno.
Nije trebalo biti genije ili prorok pa to predvidjeti.
Niti je tzv. plinska kriza niotkuda nastala, niti će se rasplesti iznenađenjima i nečim neočekivanim.
Sve do detalja predvidljivo.
Postoje za događaje ovoga tipa točno određeni uzroci, sustavni okviri koji se godinama stvaraju ili onemogućuju, postoje nositelji, jasni interesi, a gotovo sve je raspoređeno oko njih.
Nevolja aktera ovakvih lomova je u ovom “gotovo sve” jer, iako izgleda zloćudno ovo “gotovo sve” označavajući nepodnošljivu kontrolu, ipak nije – sve.
Milanović je postigo što je htio, ili što su htjeli akteri krize, Most je postigao što je mogao i htio, Domovinski pokret je radio što mu je naređeno, brat Veljo je navalio uoči zasjedanja Sabora “otkrivati” srpsku ugrozu, planove Porfirija, Vučića i Dodika, zatim je Veljo Hrvat kome je žena jamstvo da nije suradnik BIA odlučio educirati naciju operacijom Fenix, pa mu je pomoglo 7Dnevno iznoseći Radićevu želju za smjenom savjetnika Lovrinčevića (otkud im sad on!?), SDP, Možemo i ostali su dobili što su htjeli, svatko je na svome.
HDZ je s druge strane ponovo prokazao Milanovića kao “šefa oporbe” i porukama većinom svoje pristaše zadržati lojalnima i bez pretjerane znatiželje, jer se mora biti nasuprot Milanovića, a tek, kad i ako njega ne bude, može se razgovarati.
Svojom inicijativom i formalno na zahtjev oporbe, Milanović nije mogao, a ni htio, niti mu je to bila zadaća čak i da je htio, izbjeći HDZ-eov komunikacijski pravac da je još jednom pokazao da je vođa oporbe, čime je, iako izgleda suprotno, realno naudio oporbi nastavkom njene izborne depersonalizacije, koja strateški ide na ruku Plenkoviću, koji je također potpuno personalizirao HDZ.
Jer, Milanović neće biti izborni takmac Plenkoviću, niti on njemu, igrat će se, ako će se, rezervnim takmacima, pa depersonalizirana oporba neće moći parirati Plenkoviću na parlamentarnim izborima, niti će Plenkovićev kandidat moći parirati Milanoviću na predsjedničkim.
U ovakvom rasporedu jedino njima dvojici može odgovarati nastavak njihovog izravnog ili neizravnog, kao u HDZ-eovu tumačenju ovoga zasjedanja, okršaja.
U oba slučaja na korist klanu Pave Vujnovca.
Reklo bi se – čiča miča gotova priča.
Jer, sad spominjati “propovjednicu” Karolinu, politički neslanu Daliju, posrnulog Hasanbegovića koji je pristao biti običan cirkusant, zatim otužne Ćipe, Spajiće, Kapulice, potpuno nedoraslog Deura i slične, zatim komičan gard ozbiljnosti Pavličeka i još komičniji Litre, uz Sačića koji očito pokušava bez urlanja sastaviti, vrlo, vrlo teško par smislenih rečenica, nema smisla.
Ili Zekanovića!?
Zekanović je od prvog trenutka totalno posrnuće HDZ-a i produkt matanovskog PR-ovskog rukopisa, kojega samo ljudi pri strmoglavom padu mogu držati uz sebe, otprilike kao pri padu bez padobrana iz aviona, pa se nastoji uhvatiti i za vrećicu u zraku koju nanese vjetar.
HDZ ne trebaju neprijatelji uz takve saveznike.
Sve se dakle razvija kako treba.
Jer, za koji dan će Srb, pa Oluja, a dogodila se i meteorološka oluja, s ozbiljnim posljedicama na živote stotina tisuća ljudi, pa je mnogima moguće ponuditi drugi predmet interesa.
No, je li baš tako i može li se sve tako, ili tek tako, potisnuti?
Neke stvari, iako “gotovo sve” može, neće moći ni uz najgenijalnije PR destrukcije i totalnu kontrolu medija.
Prvo, ne znam smije li itko, posve očitom upravitelju državom, Vujnovcu, za koga sam čvrsto uvjeren da usprkos toga što ga ne treba podcjenjivati, ni iz bliza nije sposoban bez skrivenog moćnog mentorstva napraviti sve što je sa svojim kartelom napravio, a upravo to je daleko veća opasnost za Hrvatsku od svih milijardi čerupanja koje mu se pripisuju, reći nakon ovoga trodnevnog zasjedanja – u što se nepovratno pretvorio u javnosti?
On osobno.
Ne znam ima li on sam minimalnu socijalnu inteligenciju i minimum potreba za kakvim takvim odnosom između postignutog društvenog statusa i osobnog moralnog ugleda, ali gledati tri dana pred televizijskim kamerama kako zaraćene političke strane i doslovno svi zastupnici, čak i par protuha iz njegove političke firme, jedni druge optužuju njime, kako se kunu da nikada nisu ni vidjeli ni čuli za njega, kako ga se sablažnjavaju kao nekad od gubavaca ni slonu ne bi smjelo biti svejedno.
To je totalni osobni debakl, nezabilježen u prilično dalekom sjećanju Hrvatske.
Ljudi se tako panično nisu odricali ni najopasnijih krvoloka, manijaka i psihopata.
To je jedna od posljedica ovoga trodnevnog zasjedanja, za koju ni uz kakve akrobacije i moć – nema lijeka.
Drugo, koliko god oporba bila doslovno svakakva, nema čega nema, a ima najmanje dobroga i kvalitete, smislili su razornu minu pod vladajuće, prijedlogom zaključka da se nalaže Vladi da u roku od 3 dana pokrene proceduru smjene uprave HEP-a, HROTE, Upravnog vijeća HERA, te državnog tajnika za energetiku Ive Milatića. Znali su da će vladajući odbiti prijedlog jer nemaju druge mogućnosti, izuzev smijeniti svoju Vladu i ići na izbore.
S obzirom da je potpuno ogoljena hijerarhijska mandatna odgovornost predsjednika Vlade Plenkovića za sve nabrojane, iz koje su upravo Vujnovčev kartel, priglupi Radićevi jurišnici i Barbarić sa svojim Hadezeovskim uporištima višemjesečnim medijskim udarima sami isključili Filipovića od hijerarhijske odgovornosti, predstavljajući ga sami svojim udarima junakom koji im ne da krasti, prisiljeno odbijanje ovog prijedloga zaključka je ispalo kao korsko ponavljanje Plenkovića i HDZ-a:
Mi smo Frane, Ive, Hera, Hrote, mi smo Pavo!
Ili – Mi smo Franini, Ivini, Pavini, oni su naši!
Onako uglas.
Barbarić, Milatić i Abramović, HROTE i HERA su toliko kompromitirani i toliko evidentno višestruko povezivi s Vujnovcem da nikakav PR, nikakvo zazivanje Milanovića kao opasnosti, nikakav grijeh Mosta iz prošlosti, nikakvi četnici, nikakav Porfirije i Vučić, nikakav Putin, Soroš, baš ništa nema izgleda tu stigmu više skinuti s Plenkovića, za koga opet doslovno svatko zna da on te ljude godinama drži na ključnim državnim položajima i da upravo tako drsko i neskriveno muljaju s Vujnovcem zato što računaju na totalnu zaštitu države.
A država je personalno Plenković.
To su klasične nuspojave višegodišnje izgradnje i koncentracije kompletne moći stranke i vlade u njemu, što mu je bilo korisno, pa i Hrvatskoj, u mnogim situacijama, ali očito se nije vodilo računa o nuspojavama.
I, sad su udarile ravno u glavu.
Ili stigle na vrata cijeloj stranci.
Potpuno je nebitno bilo hoće li vladajući usvojiti takav prijedlog Zaključka oporbe. Zapravo, oporbi je bolje da nije usvojen, jer bi u suprotnom ispalo da su bez veze radili histeriju i optuživali HDZ, jer se ovako i formalno HDZ i vladajuća većina javnim odbijanjem prihvaćanja njihove odgovornosti, svrstao uz ljude i grupaciju koju čitava Hrvatska smatra mutnim tipovima.
S druge strane, HDZ je ovakvim prisiljenim postupkom u Saboru i pred najluđim domovinsko-pokretaškim ustanicima i bujičarima potpuno ogolio Radića, Penavu, Velju, Hasu i družinu. Poruka, koji nikakav PR ili skandal ne može prebrisati, je da ta skupina samo služi za prljave poslove saveznika – Plenkovića i Vujnovca, pa svaki njihov pokušaj glumatanja opozicije ili čak stvarna namjera biti opozicija, ispadaju smijurija.
Tako da ih slobodno Vujnovac može raspustiti ili zaposliti u Pevexu za raznošenje robe ili eventualno ih outsorcati Culeju i Slavoncima za pripomoć u svinjarstvu, jer više ne mogu nikoga ni zavarati, niti kome nauditi.
A služili su samo za to.
HDZ ne bi bio bitan, niti bi njegova sudbina bila bilo kome naročito važna da nisu daleko najjača politička grupacija i da to neće biti još bar neko vrijeme, pa je nemoguće govoriti o hrvatskoj državi bez njih. Čak i kad u Saboru ne čine većinu i kad nemaju Vladu.
Prvo, zbog toga što ni jedna stranka iz alternative nema kritični potencijal ili bar ne pokazuje ozbiljnu namjeru razviti se do statusa u kojemu ih se ne može mimoići u formiranju vlasti uz jako ozbiljnu a ne marginalnu ulogu.
SDP većini hrvatskog naroda nije alternativa, jer je njihov vrijednosni karakter sazdan od onoga što ugrožava HDZ – beskarakternost i izopačena ideologija.
S njima je zato nemoguće vladati, a biti drugačiji od njih.
Zato je iznimno važno pitanje – može li se HDZ izvući iz ove provalije i pokušati dokazati bar nekim postupcima da su spremni pokušati biti drugačiji?
Jer, danas se, a već desetljećima HDZ-u obija o glavu nedostatak ozbiljne vizije i projekcije hrvatske državnosti, koja je svedena na golo održanje na vlasti. Zato se i oslanjaju od situacije do situacije na sređivače iz pozadine, počevši od vječnog savjetnika Gopca koji im po cijeni koja kad tad eskalira u kamatarskoj eksploziji uredi pozajmicu od Vujnovca, pomogne u preslagivanju s Vrdoljakom, pa je sve ostalo samo nužan slijed događaja.
Plenković je bio važan HDZ-u u stabiliziranju stranke, odličan izbor za ostvarivanje preostalih instituta europskih integracija, ali s druge strane potpuno nezaintetesiran za uređenje države iz prilično divljeg tranzicijskog eksperimenta u stabilan i funkcionalan državni projekt u kome ni jedan pojedinac ili vlast neće ni pokušati bez gadnih rizika urušavati institucije i kodekse na način kojemu otvoreno svjedočimo.
Mogu li se iščupati iz gliba koji su zakuhali kupujući stabilnost vlasti zalažući najvažnije resurse zemlje, ali i državni poredak u cjelini, vrlo opasnim ljudima i vrlo moguće još opasnijim interesima iza njih, veliko je pitanje.
Rješenje za to postoji.
No, ovaj HDZ ga ne može primjeniti.
I ova sjednica, koja nije ni sazvana da nešto riješi, ali je ogolila sve, pogotovo prilično dramatičnu poziciju Andreja Plenkovića, pokazuje da je na snazi djelomično stvarni, a većinom fingirani rovovski rat u kojem se ne prihvaćaju rizici, bez kojih će se u narednom razdoblju Hrvatska valjati u blatu.
Zamislite očajne pozicije:
Dok svatko, izuzev primitivnih “ustanika”, bježi od Vujnovca kao od gubavca i majkom se kunu da ga nisu vidjeli, ni čuli, Plenkovićeva većina u Saboru prisiljeno korski gunđa – Mi smo Pavini, Pavo je naš!
Pavo je zajedničko grupno ime, naziv za neku vrstu grupnog sexa, hvarskim barbama Frani, Ivi, Katičiću.
Zar nije jasno što je jedino rješenje!?
