19. 4. 1993., napisana je zapovijed o napadu tzv. A BiH na HVO u Mostaru:
”Sve je spremno i : „Na signal –RAK–625 – otpočnite sa opštim napadom na svim mjestima i po zadatim pravcima“.U potpisu komandant Midhad Hujdur.A kojim pravcima napadaju, i koga napadaju, možete pročitati u zapovijedi!Početak muslimansko-hrvatskog sukoba u Mostaru ne može se promatrati odvojeno od pokretanja ofenzive tzv.Armije RBiH na Konjic i Jablanicu 14. travnja 1993., koja je HVO u Mostaru primorala na reakciju radi sprečavanja širenja sukoba na Mostar i ostale općine u dolini Neretve. Istodobno s napadnim djelovanjem ARBiH protiv HVO-a na području Konjica, zapovjednik 4. korpusa ARBiH Arif Pašalić 17. je travnja 1993. naredio nastavak ”odbrambenih“ borbenih djelovanja (riječ ”odbrambenih“ je rukom dopisana u dokument preko druge riječi, op. ur.) i zaposjedanje dominantnih objekata u gradu Mostaru (Naređenje komandanta 4. korpusa ARBiH Arifa Pašalića od 17. 4. 1993., djelov. broj: 01-3191/93).
Izvanredno izvješće Vojno obavještajne službe Glavnog stožera HVO-a, sastavljeno istog dana, govori o dramatičnim trenucima za hrvatski narod na području sjeverozapadne Hercegovine i središnje Bosne (Jablanice, Konjica, Viteza, Busovače, Zenice i Vareša) zbog ”velike ofenzive muslimanskih snaga“ na HVO i Hrvate, započete prije tri dana, u kojoj je, zajedno s ARBiH sudjelovalo i oko ”1600 mudžahedina“, čineći zločine nad Hrvatima i uništavajući njihovu imovinu. U zaključku izvješća navedeno je: ”Imajući u vidu sve naprijed navedeno muslimani su prekinuli dosadašnju suradnju i krenuli u otvoreni rat protiv HVO – hrvatskog naroda. Za ostvarivanje svog cilja, protjerivanje hrvatskog naroda, napustili su sve položaje prema ‘vojsci Republike Srpske’ /angažiranje postrojbi s planine Igman, angažiranje brigade ARBiH iz Hrasnice/. Dok traju srpski napadi na Srebrenicu, ARBiH s područja središnje Bosne nijednu svoju postrojbu nije uputila za deblokadu iste, već je sve svoje potencijale upotrijebila za uništenje hrvatskog naroda na slobodnim prostorima.“ (Glavni stožer HVO, Vojno obavještajna služba, str. pov. br. 03-365/93, Mostar, 19. travnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće br. 235/93).Ciljeve ARBiH u sukobu s HVO-om, koji je ujutro 9. svibnja 1993. započeo u središtu Mostara, otkrivaju zapovijedi Komande 41. mtbr ARBiH od 19. i 20. travnja 1993., u kojima se navode zadaće za zaposjedanje položaja za obranu i prelazak u napad na značajne objekte u Mostaru (zauzimanje brda Hum i vojarne Sjeverni logor, kao i zgrade MUP-a i PS-a Mostar, prostorija ”Elektro-Hercegovine“ i objekata ”Žitoprometa“), te za pripremu za djelovanje po ciljevima na desnoj obali Neretve (Komanda 41. mot. br. ARBiH, Zapovijest za odbranu dj. br. 470 od 19. 4. 1993.; Komanda 41. mot. br. ARBiH, Naređenje dj. br. 470-2/93 od 20. 4. 1993.).U Dnevnom obavještajnom izvješću HVO-a, datiranom 19. travnja 1993., navodi se da je u ”rajonu Mostara“ zabilježena ”samo jedna incidentna situacija, izazvana od strane ARBiH, u kojoj je ranjeno nekoliko pripadnika HVO-a“, no ističe se da je ”opće stanje napeto“, da su ”tenzije podignute u prvom redu zbog propagande muslimanskih medija na kojima se često oglašavaju zapovjednici muslimanskih postrojbi čiji istupi imaju negativan trend“ te da je ”sinoć oko 21.00 sat svim pripadnicima ARBiH data puna borbena gotovost“.
Stoga je ocijenjeno ”da su sukobi vrlo lako mogući, bez posebnih povoda za njihovu eskalaciju“, jer je u cilju vrha ARBiH ”da rat proširi na ove dijelove HZ H-B“. U istom izvješću zaključeno je da žestina udara ”na cijeloj teritoriji HZ HB pokazuje da je muslimanska ofenziva dobro planirana, sinhronizirana i vođena s najvišeg vrha“, no da će ”kao i do sada muslimanska strana to negirati, a radnje koje poduzima prikazivati kao incidente ili djelo pojedinačnih ekstremista i grupa koje su se otrgnule kontroli“, te da je ”osnovna namjera agresora postupno preuzimanje vojne i civilne vlasti nad mjestima u središnjoj Bosni i potiskivanje Hrvata s tih prostora“ (Glavni stožer HVO, VOS /vojno obavještajna služba/, str. pov. br. 03-359/93, Mostar, 17. travnja 1993., Izvanredno izvješće).
Povremenih sukoba bilo je 20. travnja, a 21. travnja dogovoreno je povlačenje vojske u vojarne i uklanjanje postavljenih zaklona za borbu, te crta razgraničenja, da bi se 23. travnja stanje smirilo.
TV prilog iz ratnog Mostara, otkrivanje planova Armije BiH nakon što je HVO oslobodio Vranicu i otkrio tajne dokumente o planovima napada na Hrvate širom BiH.
Neosporna je činjenica da je HVO bila jedina multietnička vojska u ratu u BiH ! Prema izvješću od 9. lipnja 1993., kada je već otpočeo hrvatsko-muslimanski sukob, u Operativnoj zoni Jugoistočna Hercegovina bilo je dvije i pol tisuće muslimanskih vojnika, brigade u Rami i Livnu po četvrtinu, u Tomislavgradu desetina pripadnika, a u osam brigada u Posavini postotak je varirao od 10 do 60 posto. Muslimani u Posavini nisu osnivali svoje muslimanske postrojbe, nego su svi bili uključeni u brigade HVO-a, ali uz amblem HVO-a na rukavu nosili su i obilježja ABH.
U Kažnjeničkoj bojni od 280 pripadnika, njih 116 bilo je muslimanske nacionalnosti. U Livnu su Muslimani u sklopu HVO-a osnovali vlastitu bojnu, s obilježjima ABH. U veljači 1993. u Prvoj brigadi HVO-a Čapljina više od 50 posto pripadnika na prvoj crti prema srpskom neprijatelju, u dodiru s Hrvatskom vojskom koja drži liniju prema Dubrovniku, bili su Muslimani. Brojni svjedoci Muslimani ističu da je HVO Stoca imao 60-70 posto Muslimana u svom sastavu te da je nakon oslobađanja toga grada 90 posto Muslimana odgovorilo pozivu na mobilizaciju, tako da su ustanovljene dvije bojne s nacionalnom strukturom 50:50.
Trideseti lipnja 1993. bio je prekretnica, kada je dio Muslimana u redovima HVO-a počinio vrhunski čin izdaje ubivši tijekom noći svoje suborce u napadu na Mostar i južnu Hercegovinu. Za razliku od HVO-a , tzv. Armija Republike BiH, se predstavljala kao multietnička, a zapravo je bila muslimanska vojska, što dokazuje odluka o formiranju jedinica Teritorijalne obrane, u svibnju 1992. godine, kojom se u 44 različite jedinice imenuje isto toliko zapovjednika – nema ni jednog Hrvata. Ili, u Odluci o unapređenju u činove u Armiji BiH, koju također potpisuje Izetbegović, navodi se 227 časnika, od čega samo tri nemuslimana. Promaknuti su i časnici odreda El Mudžahedin 3. korpusa.
Nakon rata, Internetom su počele kružiti mnoge snimke i fotografije koje su užasavale javnost i pokazivale pravo lice mudžahedina, ali i njihovih nalogodavaca iz vrha muslimanskog vojnog i političkog vodstva BiH.
Uostalom, Armija BiH je i nastala kao muslimanska vojska. Sefer Halilović u knjizi “Lukava strategija” piše: “Osnovni zadatak PL BiH (Patriotske lige, nap. a.) zaštita je muslimanskog naroda.” Ukupna organizacija Patriotske lige bila je organizirana u tajnosti pod nadzorom SDA i Izetbegovića dva mjeseca prije osnivanja HVO-a. Dok je Izetbegović zagovarao u javnim istupima integritet BiH i ravnopravnost konstitutivnih naroda, potajno je kreirana odvojena vojna organizacija, čiji je zadatak bio obrana samo muslimanskog naroda.
