Na današnjoj presici Thompsonovog tima nije se pojavio — Marko Perković. I to je bio trenutak u kojem je Hrvatska dobila novog vojno–medijskog strateškog generala: Tomislava Klaunškog.
Čovjeka koji je, unatoč teškim traumama iz redakcije, hrabro zaključio da je Thompson bio spreman umrijeti za Hrvatsku, nastupiti pred više od pola milijuna ali ne i stati pred mikrofone ”medijske sile”.
Kad nema razloga za napad, razlog se izmisli.
Di si bija kad je grmilo, Thompsone? – pita Tomica, odlučan da razriješi misterij koji ga muči otkad je 1999. kupio svoj prvi Thompsonov album na kiosku pa se u zadnji trenutak usudio tražiti potpis.
Kažu svjedoci da je tada došao “s tremom u očima i kemijskom u džepu”.
Neki tvrde da je već tad bio spreman na čin izdaje: nije dobio autogram.
Od tada, priča legenda, uvrijeđeni Tomica prati Thompsona kao gromove olovke: piše, proziva, analizira. Neki bi rekli — liječi neuzvraćenu ljubav. Jer možda Tomislav Klaunški danas ne traži istinu.
Možda traži samo ono što tada nije smio izgovoriti:
“Marko, može potpis?”
I zato se danas bori, tipkovnicom kao oružjem, protiv čovjeka čiji potpis nikad nije dobio.
Nije to mržnja. To je — trauma.
A presica?
Ne brinite. Thompson ju je preživio.A izgleda i Klaunški.
